Amir Telibećirović

Bošnjak na krovu, violinista u grobu

.
“Decenijama javno spominjana, i možda isto toliko zloupotrebljavana riječ antisemitizam, ipak ima veze sa genocidom izvršenim u BiH, između 1992 i 1995 godine. Nisu Bošnjaci semitski narod, ali su njihova imena manje-više semitska, kao i način obraćanja Bogu, onih koji su mu se obraćali, ili pokušali, u skladu sa islamskom tradicijom ili sa ličnim uvjerenjima neovisno od tradicije. U oba slučaja, radi se o arapskim varijacijama, koje su semitskog porijekla, kao što je to i hebrejski jezik, te još neka narječja i jezici sa područja Srednjeg Istoka.
Vezu antisemitizma sa događajima u BiH, najbolje je opjevao sarajevski konceptualni umjetnik Damir Nikšić. Na ovu temu je već toliko toga napisano, prepisano, snimljeno, objavljeno, studirano da se nema šta novo otkriti, nego samo podsjetiti, pošto su ljudi svugdje, a naročito u BiH, upadljivo zaboravna bića. Nikšićev stari video uradak na engleskom jeziku – “Da nisam bio musliman,” od prije sedam godina otprilike, nije prestao biti aktuelan. Ovih dana, kao da ga iznova otkrivaju neki strani posjetioci BiH, koji se žele podrobnije upoznati sa nekim osjetljivim pojavama u današnjoj (i ne samo današnjoj) BiH, ali i regionu. Damirov ironični video – “If I wasn't muslim,” – https://www.youtube.com/watch?v=Z6GdM57ZLXo donekle je na tragu montipajtonovske satire, što znači u isto vrijeme dovoljno provokativan, britak, gorko zabavan, precizan i iskren. Kao takav, zahtijeva kraću analizu neobične simbolike u njegovom životu, koja ide otprilike ovako:
Početkom napada na BiH, te pratećeg genocida 1992 godine, Nikšićeva rodbina je protjerana iz Brčkog. Pošto im je najbliže bilo, otišli su Hrvatsku preko Save. Poslije su bili razdvojeni, a dio njegove familije proveo je neko vrijeme u logoru. U zbjegovima ljudi koji idu splavom preko Save prepoznao je ponavljanje historijata, i ne samo ovih prostora. U Hrvatskoj je privremeno boravio u selu gdje je početkom 70-ih godina sniman proslavljeni mjuzikl “Fiddler on the Roof,” u vrijeme Jugoslavije. Čak je našao i štalu unutar koje je glavni glumac snimio onu pjesmu “If I was a rich man.” Tada je Nikšić prepoznao još veću ironiju kroz nekadašnji i kroz savremeni antisemitizam, ovaj put oličen u slavenskom šovinizmu. Film “Violinista na krovu” prati sudbinu Jevreja iz carske Rusije sa početka prethodnog stoljeća, koji su zbog tamošnjeg rasizma morali bježati.
 
 
Prvo marksistički pa onda muslimanski ''boogeyman'' za Zapad
.
Prvo marksistički pa onda muslimanski ”boogeyman” za Zapad
Film na tu temu, sniman je znači, dosta kasnije, u istom selu u kome su 1992 godine završili mnogi južnoslavenski muslimani, zbog slične vrste netrpeljivosti od srpskih vlasti, kao nekad Jevreji od ruskih vlasti, .
Tako je došao na ideju da snimi ovu, na neki način parodiju, sa činjeničnom a ironičnom pozadinom, koristeći isti ambijent, istu melodiju od čuvenog songa iz filma, samo prilagodivši tekst na engleskom.
Dakle, koliko god se umjetnik ili pisac trudio da napravi neku oštru parodiju, ne može nadmašiti sam život. Ironisanje samoga života sa nosiocem tog istog života, uvijek je veća parodija od bilo kojeg književnog djela. Ili barem tako djeluje na prvi pogled. Na to nas podsjeća i sudbina sarajevskog pisca Zlatka Topčića, koji je prošao kroz četničke logore, sjetivši se svoga oca koji tačno pola vijeka prije prošao kroz ustaške logore. Sve je to tek djelimično prikazano filmom naslova “Remake” i još boljom istoimenom knjigom.
Nikšić Damir nije stao samo na ovom video uratku, sada starom oko sedam- osam godina. U međuvremenu je uradio mnoštvo stvari sa sličnim inspiracijama.
.

Koga Evropa hoće ili traži, a ko je neželjeni

Koga Evropa hoće ili traži, a ko je neželjeni

.
Možda vrijedi izdvojiti njegov muzički video uradak “Boogeyman” u kome se opet na satiričan ali precizan umjetnički način  bavi sa sudbinom BiH, u kontekstu nešto više američke islamofobije, a nešto manje evropske ovaj put, za razliku od “If I wasn't muslim” gdje je u prvom planu evropski, i u još užem krugu slavenski pa onda južnoslavenski, specifični rasizam, čiji su nosioci bili ruski i velikosrpski fanatici.
BiH i njoj slične zemlje su u procesu getoizacije, pod raznim pritiscima, iznutra i izvana, zbog čega je država ovom spotu nazvana “Boogeyland.” To je povezano i sa prikazom pseudomaurske arhitekture Mostara i Sarajeva u spotu, kao post-kolonijalnih tragova tretmana orijentalnog nasljeđa u BiH, iz vremena austrougarske uprave. I ko razumije dobro engleski jezik, i ko ne razumije, može prepoznati bavljenje vizuelnim simbolima i simbolizmom u ovom ironičnom muzičkom video izazovu:
.
.
Inače, ovaj tekst zapravo i nije toliko o njemu koliko o temi njegovih umjentičkih instalacija, njihovim porukama i pratećoj inspiraciji, ali to po čitalačkom običaju bh. prostora, neće svako vidjeti na taj način.
.
Neovisno od toga, red je da se navede ponešto iz njegove biografije, koja je u kraćim crtama ovakva:
.

Nikšić Damir je rođen šestog decembra 1970. godine u Brezovom Polju kod Brčkog. Prije nego što je postao konceptualni umjetnik bavio se rock muzikom, a studirao je na likovnim akademijama u Sarajevu, Bolonji i Milanu. Diplomirao je na odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Magistrirao je 2004. godine iz likovnih umjetnosti i historijata istih. Pored ostalih međunarodnih angažmana, izlagao je svoje radove i na Venecijanskom bijenalu 2003. godine. Trenutno radi u Sarajevu, gdje se bavi izložbama u umjetničkoj galeriji Java.”

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s