Marjan Hajnal

NAJOSJETLJIVIJA I NAJBOLNIJA TEMA

Nikada u povijesti nije biće žene bilo toliko degradirano kao što je to slučaj danas, u okrilju „kulture” Zapada. Identificirana sa postulatima vlastite rodoskvrnosti, civilizacija razara protosferu majčinstva

 Ima nešto moćno u analogiji urušavanja nebodera i isplivavanja na vidjelo dekadentnosti zapadne kvazidemokracije podignute na mazohističke potpetice. Nikada ljepotu i blagodet prizemne kućice s baštom ne može nadmašiti infantilno bogu-prijeteći oblako-nebo-derući toranj, falusoidni obelisk, betonizirano-vakumiziran spomenik koncentrovane nehumanosti, i nikada ljepotu bose ženske noge ne može nadmašiti muško-sadistički izum – štikla. S obogaljenim nogama i kralježnicama, uz nikotin, alkohol i sedative u toku stresne trudnoće, kako mogu suvremene žene donijeti zdravo potomstvo? Sasvim opravdano, visoke potpetice su označene kao simbol zapadnog licemjerstva. I moderna medicina nudi ne malo dokaza o lošim posljedicama izopačene potrebe žene da bude viša, da dopre do visine pogleda muškarca. Talibani su svakako teroristi, ali ne manje i oni koji ih žele hraniti burgerandžima i kolom. I dok prvi ruše škole i ne dopuštaju ženskoj djeci da se školuju, suprugama da se liječe i porađaju u bolnicama, uvode šerijat, progone inovjernike, drugi provode sve forme prosvijećenog genocidnog anti-rađanja.

O jednom nepolitičkom nacizmu i genocidu

Nikada u povijesti nije biće žene bilo toliko degradirano kao što je to slučaj danas, u okrilju „kulture” Zapada. Identificirana sa postulatima vlastite rodoskvrnosti, civilizacija razara protosferu majčinstva. Osveta super-civilizaciji je osveta u ime svih zloupotreba kojima su žene izložene. Civilizacija je stvorena da odijeli ljude od životinja, da se žena zaštiti od bestijalnog muškog barbarstva, a ono se samo recikliralo i modificaralo kroz svoje antiljudske forme. Tome je značajan doprinos dala odrođena i otprirođena nauka, poklekla pred imperativima da se u ime profita izdaju principi medicinske etike, te dopusti otuđenoj ženi, klonuloj pred naletima muškog bezumlja, da sama odlučuje o vlastitom porodu. Godišnje se u svijetu dogodi 50.000.000 prisilno prekinutih trudnoća. Srbijanski ginekolog-akušer dr Stojan Adašević je pod pritiskom savjesti javno priznao da je u toku svoje 26-godišnje prakse izvršio 48.000 abortusa, skoro četvrtinu od ukupnog prosječnog godišnjeg abortusa u Srbiji (podatak o 220.000 ubijene nerođene djece tokom samo jedne godine objavila je mr Biljana Spasić, profesorica na Ekonomskoj školi u Kragujevcu). U većini zemalja ti podaci se pomno kriju. U Izraelu se pretpostavlja da je za 60 godina svog postojanja na taj način država izgubila 2.000.000 stanovnika, 30.000 godišnje, ili cijeli Tel Aviv sa satelitskim naseljima. Na vidjelo izlazi prljavo licemjerstvo političara koji pokreću rat zbog dva oteta vojnika u Libanonu. Koliko vrijedi jedan ubijeni još nerođeni čovjek? 100, 200 $? Koliko masovnih ubica među ljekarima se kreću slobodno? Sa džepovima napunjenim strašnom protuvrijednošću. Kako oni svojim frankenštajnskim rukama mogu jesti, dodirnuti svoju djecu? Nisu li oni podjednako uključeni u genocide koliko i najveći genocidni tirani? Čak i više. Ne treba čuditi ako jednim društvom zavlada totalna bezosjećajnost. Problem je kako osvijestiti i odnjegovati žene da ne budu roblje i da pravilno shvate ulogu u prirodi. Tek kada se već u predškolskom uzrastu budu vaspitavala djeca o nezakonitom seksu, da mi nismo tijela radi tijela već da nam ona služe da u njima čuvamo i razvijamo svoje duševne duše, mogle bi stasati samosvjesne generacije. Evoluciju svijesti žene o posljedicama nasilno prekinute trudnoće katolička crkva je zaustavila na nivou predrasude, prijetnje i zabrane. Rješenje ne predstavlja zabrana, već oslobađanje svijesti od stega lažnog morala. Ranije su samo imperatori okretanjem palca prema zemlji odlučivali o smrti pobijeđenog gladijatora, danas su mnogi mengeleovci svjesno preuzeli tu ulogu. Ubistvo čovjeka još je uvijek egzorcistički čin, samo što seoske vračare zamjenjuju sljedbenici Anđela smrti u bijelim ili zelenim mantilima. Semantički, od bogočuvne mantije do bogohulnog mantila nije daleko. Sharko, Freud, Jung, Reich, Marcuse, složili bi se da je izgubljena jedna velika bitka. Klon. Hembot. Hemijski robot. Pored svih zamki, žena je zaobišla Rubikon prevare, putujući poviješću, od robinje do vladarice svoga tijela, i, ne shvatajući veličinu grijeha i ciničnu cijenu svoje groteskne slobode, postala je samo iver u bijesnom vihoru iracionalne svirepe sujete, kojoj je sama podarila muški predznak. Dok su sinovi, muževi-ratnici, ostali bez vjekovnog posla (da štite državu, gospodare, posjede i svoje porodice), sputani sopstvenim oružjem – civilizacijom, stvorenom da zaštiti potomstvo zakonima, normama, socijalnim radnicima, zaštićenim kućama, od podivljale napasti pedofilije i incesta, od sebe samih, sluđenih, elektroniziranih, dotle mnoge majke na najmorbidnije načine sve češće postaju čedomorke, koristeći sve moguće izume i metode, od mikrotalasne pećnice do kanibalizma. U začaranom krugu samodeciviliziranja, preko otjelotvorene drugosti, preko vlastitog sina, izumitelja tehno-destrukcije, izriče obezbožena žena samoj sebi smrtnu presudu, ili, u boljem slučaju, proriče religijama krvi skori kraj.

Ginogeno porijeklo fašizma

Trenutno, aktualno je pitanje koliko je žena sama po sebi, suprotstavljena muškoj narcisoidnosti, izvor fašizacije svog potomstva. Prije nego se izvori fašizma potraže u socijalnoj sferi, potrebno je sagledati njegovu psihološku pozadinu, čak i parapsihološku, kao i ukorijenjenost u prenatalnoj psihologiji. Primjer žene koja puši u trudnoći, ili u toku dojenja, ne govori o uzročno-posljedičnoj ulozi oca, i nema nikakve veze sa Edipom i Elektrom. Taj odnos je žena-žena. Duševni hermafroditi ne nastaju niotkuda. Na neprekinutoj niti s majkom njiše se sva djelotvornost narkomafije čiji eksperti znaju da je olfaktivnoj i oralnoj ovisnosti o narkoticima teško naći lijek, jer droge, iako iluzorno, bar privremeno podražavaju utjehu placentalne nirvane. Žene se daleko teže odvikavaju od vještački induciranog impulsa produženog samouništenja. Također, kad je u pitanju ovisnost o krvi prednjače žene. Lakše je pridobiti stotinu muškaraca da postanu vegetarijanci, no jednu ženu. Da je suprotno, slijedeći majke, djeca bi na Planeti već odavno uspostavila Rajsko doba. Psihološke studije donose zaključke da u nacističkim koncentracionim logorima sadizam žena čuvarki, nije zaostajao za onim kod muškaraca. Nekad su čuvarice čak i prednjačile u najmonstruoznijim zločinima, ili su na njih podsticale svoje kolege. Njih nisu regrutovali za logorske mučiteljice, dobrovoljno su se predavale destruiranom alter-egovskom suicidalnom nagonu ospoljenom kroz uništenje drugosti. Nemilosrdnost posebno odabranih žena, što su često spadale među žrtve duševnog i fizičkog nasilja u porodici, ukazuju na sklonost žena prizorima krvi i bola u znatno većoj mjeri nego li se to tradicionalno pretpostavlja. Rat je tu potisnutu sklonost samo učinio vidljivom. Lociran između prirodne potrebe i prekoračenja u metafiziku moći, karakter žene ne dopušta sebi potčinjenost i zadobija u svom korpusu i crte pohlepe. Jedan od razloga uspješnosti nacizma leži u njemačkom zakonu o neprenosivosti prava nasljedstva ženi koja se udala za nekoga ko nije Nijemac. Kompletna politička ekonomija okrenuta je i podređena ženi. Sublimirana sklonost sujeti prerasta u ovisnost o lažnim dragocjenostima, zlatu, dragom kamenju, skupoj i egzotičnoj odjeći. Nekada je zlato bilo samo metal posvećen božanstvu Sunca. Težeći božanskoj moći, žena je pristajala na igru zatomljenja morala. Da li je neka rekla Ne! svom ljubavniku koji joj je donio bijelu krznenu bundu od beba foka starih deset dana? Da li je neka odbila zlatni nakit? Za svoje europske dame, samo od 1503. do 1600. god. iz Novog svijeta donešeno je u Sevilliu više od 7440 tona srebra i 154 tone zlata. Otkrivanjem rudnika u Potozi, za samo deset godina prenijelo se 2707 tona srebra i 19 tona zlata. To su podaci za koje se zna, ali naravno da je to samo dio transfera koji se ilegalno obavljao. Koliko je života palo za krvavo blago, to niko tačno nikada nije utvrdio. No, okrvavljeno bogatstvo nije bilo bez uzvratnog prokletstva. Ko god da ga se domogao, kad-tad plaćao je cijenu. Poznato je koliko je Jevreje koštalo gomilanje dragocjenosti. I u tom lancu pretapanja prokletstva, postoji li svijest o tome ko čiju karmu danas nosi na ruci, o vratu? Europom je zbog tog blaga potekla rijeka krvi, a rane su ostale nezacijeljene do danas. Francesco Pizarro surovo uništava u Meksiku carstvo Asteka koji su na tom tlu naslijedili kulturu Maja. 29. augusta 1533. na prevaru je smaknut lakovjerni i ponositi kralj Inka, Atahualpa. Poznata je priča o njegovom lažnom otkupu i prostoriji dimenzija 6.70 x 5.20 m koju su Inke trebale napuniti zlatom do visine koju je Atahualpa mogao dosegnuti rukama. Nakon što su Inke izvršile zahtjev, ucjenjivači su nesretnog Atahualpu mučki ubili davljenjem, kao heretika koji je planirao napad na konkvistadore-uljeze. Latino-Amerika zapravo nikada nije ni prestala biti metom osvajanja i porobljavanja. Biblijski Bog je bio toliko važan za Španjolce da su mogli u ime svoje crkve činiti sve što su htjeli. Ta i tako bi im „njihov“ “sveti otac“ sve oprostio. U pitanju su bili samo, tamo, neki, neznabožački, – divljaci. Da nije nerazumnog zlatoljublja, muževi-lovci i dalje bi isključivo koristili glavni metal – čelik. A mnogi Europljani bi se trebali zapitati ne nose li na svojim prstima, i njihove dame o svojim prsima, zlatni nakit u kom još prebiva neokajani grijeh i prokletstvo španskih porobljivača, za koje je astečki kralj bio samo bogohulnik, što je bacio u prašinu Bibliju uzviknuvši kako je njegov Bog još živ!

Kako pristupiti fenomenu pedofilije i incesta?  

Razne forme ataka na zdravo i nedužno djetinjstvo nisu nova pojava, tokom historije uvijek ih je bilo. S razvitkom medijske tehnologije znatno je ubrzan dotok informacija i zle „tajne“ sve teže se čuvaju nedostupnim, zatvorenim u krugu porodice. Promijenili su se i zakoni. Problem je u neujednačenosti njihove primjene. Dok se u nekim zemljama seksualni prestupi rigidno kažnjavaju, u drugim jedva da im se pridaje značaja, ili, nažalost, čak se pravnim dekretima i sudskim odlukama doslovno stimulišu. U jednoj od svakodnevnih scena na pozornici životnih proturječnosti, porodični starješina, potpuno razočaran u nove neposlušne generacije i nepoštenje koje je zavladalo, gledajući raskoš oko sebe i razmetljive bogataše, reče kako su u njegovo vrijeme lopovima sjekli ruke, a sad, gle, svi imaju i bogatstvo i ruke, i to obje čitave.

Kako sankcionisati delikte koji trajno uništavaju ličnost? Jedan od odgovora, ujedno i najbolju varijantu, ponudio je Dostojevski: vinovniku incesta presudila je porodica. Starija djeca, skupa s majkom, jednostavno su linčovali oca nasilnika. U razvijenim zemljama EU (neke to, iako polulegalno, više eksperimentalno, već prakticiraju) ima sve više zagovornika da se metodi fizičkog sankcioniranja, osim zatvorske izolacije, prošire i na sterilizaciju. Međutim, sve je to dio neuspješnog pokušavanja da se ugasi veliki požar u podsvjesti kojom slobodno tumaraju sve piromanske aveti. Važnije je provesti provjerene metode oblikovanja, prevaspitavanja, samoovladavanja putem samokontrole uma, a nju može provesti jedino humanizovana inteligencija. Ma kakav bio muškarac, odgovornost je ipak na ženi. Tamo gdje se nemaju protuprirodne ambicije i želje, nema ni prestupa. Ako individualna i kolektivna svijest ne evoluiraju u pravcu opšte humanosti, ako se ne uspostavi pravilan subjektivni pogled na ekologiju, karmičku uslovljenost mikro i makrokozma, ni status čovjeka neće se popraviti. Možda će biti obnovljena civilizacija ne-krznoljubivih, ne-zlato-pohlepnih Amazonki, ali to još ne znači da će ikada žena biti u stanju da sama zaštiti svoje potomstvo od sebe same. Za sada, neznatan broj žena, ipak, kroz individualnu samospoznaju, korača u susret ponovo pronađenom smislu, uviđajući da bi kolektivno buđenje svjesnosti svijesti putem oslobađanja od kulta krvi moglo probuditi Planetu iz agonije i duboke kome. Nije toliko bitno ako je otac zao, koliko je presudno da je majka plemenita i blaga.

Zašto muževi i sinovi odlaze od domova da ratuju, čak i u zloglasnoj „Legiji stranaca“, složeno je i ozbiljno pitanje koje zahtijeva posebnu psihološko-psihijatrijsku anamnezu. Otkuda potječu kriminalni porivi? U japanskoj tradiciji, teoretski, žena i muž su ravnopravni, kao dvije polovice jedne jabuke. U praksi, mnogi japanski supruzi imaju dodatnu družbenicu. Uprkos tehnotroničkom progresu i blagostanju, po broju samoubistava Japan je prvi u svijetu. Tradicija? Ishrana? U prošloj sezoni lova dezorjentirani “civilizirani“ samuraji pobili su 1000 kitova. Industrije smrti produkuju lažne predstave i lažne vrijednosti. Merilin, Madona… Samo Britanci godišnje bace 7.000.000 tona hrane, u vrijednosti 10.000.000 funti. Beskrajno ludilo.

Za kraj, jedan savjet: budući da se čakre najpravilnije hrane i obnavljaju svoje zdrave energetske potencijale u direktnom i potpunom kontaktu stopala sa toplom oranicom, majčicom zemljom – hraniteljicom čovječanstva, za razmisliti je o psihološkoj dezorganizaciji i socijalnoj disfunkciji uzrokovanih pogledom što se formirao na visini nestabilnih šeprtljastih cipela. Što prkosi tlu, prkosi nebu. Daleko od zemlje, daleko od uma. Human život je primarna religija koju bi trebalo prakticirati. Tek ako se u tom pravcu budu kretale demografska teorija i praksa “suvremenih”, “normalnih”, “demokratskih” društava, moglo bi se nešto zamjeriti talibanima.

24.2.2009.

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s