Piše: Nihad Filipović

 GUZONJINI  SINOVI

 Revolucionari u Sarajevu izašli na ulice, traže promjene, traže novo vrijeme, nove ljude. Sve u rukavicama. Neće politike u svojim redovima. Neće nezgodnih parola i nezgodnih zastava sa tri zambaka koji provociraju. Došla naka Ivana Mostarac sa heraldikom Kotromanića, da se pridruži revoluciji. Kako došla tako o’šla. Odstranili je revolucionari u Sarajevu jer neće oni politike u svojoj revoluciji. Transparent: “Mi volimo RS” nije odstranjen. To je valjda znak podrške revolucionarima u Banja Luci.

A revolucionari u Sarajevu bi samo da im se riješi pitanje tzv. Jedinstvenog matičnog broja građana. Ko, kako, gdje, nije im važno. Revolucionari hoće broj. Jebe ih se ko će im ga izdati. I hoće li biti jedinstven. Važno je da se tako zove i da mala Belmina može putovati na liječenje u inozemstvo. Pa jes’, što kažu: “Nije važno koje je boje mačka; važno je da lovi miševe”.

 Na ulice izašli i studenti revolucionari u Banja Luci. I oni traže promjene, traže novo vrijeme, nove ljude. I oni u rukavicama: kažu nema njihova revolucija veze sa onom u Sarajevu. Nedo Bog da se hazjajin u srpskoj Dumi ne bi naljutio. Zato, baška mi, baška oni.  Neka se zna: revolucionari poštuju granice. U glavama i one zemljopisne. Neće nezgodnih parola, neće politike u svojim redovima i na svojim zastavama. Hoće banjalučki revolucionari “stipendije, smještaj, bolje školovanje”. Časno i pošteno. U rukavicama. „Druže plavi, nemoj po glavi“, ma to su neka prošla revolucionarna vremena. Danas je novo vrijeme, nova pravila. Pa jes’, što kažu: “Lijepa riječ, gvozdena vrata otvara”.

 E, ali “čast je čast, a vlast je vlast”. “Šta hoće ti Dronjci i ostala kopilad“, na sav glas zaurla glasnogovornički ćuko u Banja Luci. Doduše na svom privatnom internet blogu, ali jebiga, zna se u Banja Luci ko je vlast, a ko vodu na mlin vlasti navodi. Tu je onda revolucionarima zaista pu’ko film. Skinu rukavice pa otpišu kabinetskom ćuki:  “Mama ti je kopile”.

Javila se i gospođa prva ministarka Cvijanovićka. Žao joj cvili što su se studenti digli na protest u vrijeme kada “postoji tendencija i namjera prelijevanja događaja iz Sarajeva u Banja Luku“. Jebote, ko da su događaji u multikulti Bosni voda pa može iz multikulti bokala u multikulti čašu. I još cvili gospođa ministarka kako im, tim tamo, sve to nije trebalo u vrijeme “tkalačke” krize u Sarajevu.

E draga pameti, pomislih, nipošto skupa nisi. Revolucionarima dvadeset godina  utalačenenom šupljacima ala Cvijanović dopizdilo jer su Cvijanovići u raznim lezi lebe da te jedem parlamentima uzeli sebi slobodu i bebama oduzimati Bogom dato pravo na život, pa blokirali revolucionari izlaz lezilebovićima dok ne pođu raditi ono za što su plaćeni sa grbače revolucionara i njihovih majki i očeva- i šta se onda dešava? Dešava se gospođa prva ministarka i dešavaju se polupani multikulti lončići sa „tendencijom i namjerom da se preliju“ iz Sarajeva u Banja Luku.

 Narod, i u Sarajevu i u Banja Luci, jasno stao uz svoju djecu. Uz koga će drugog, neće valjda uz vlast koju su birali. I tako više puta. I uzastopno. Mislim, birali vlast.

U Banja Luci narod ispred Dume narodnih deputata zaigrao Kozaračko kolo. U Sarajevo revolucionari isturili bebe u prve redove revolucije. I fakat zajebaše vlast. Ministar policije kaže: “Dok sam ja ministar policije, narod niko tući neće“. Zvuči poznato, jelde. Novo vrijeme, stare navade. Dobro, nejse, da necjepidlačimo.

 E, ali ima tu jedan problem. Prvi primjetio onaj vispreni Dežulović Boris. Kaže, badava školovanje revolucionarima kada i dalje ne znaju razliku između besplatnog i džabane. Ne vide hudnjaci da se za bagatelu školuju, ali džžabaaa! Nejma hajra. Istina i dalje ne stanuje u glavama školovanih revolucionara. I fakat, ponavljaju fraze očeva bez propitivanja: A šta si ti tata radio u ratu? Bune se na uvrede izrečene NJIMA, a ne obaziru se na uvrede koji je onaj isti glasnogovornički ćuko izrekao i konstantno izriče  drugima. Bole ih NJIHOVE rane, a tupi su i neosjetljivi na rane drugih. Bune se jer im Guzonje uništiše Picin park, pa se nemaju gdje prcati. Bune se jer ih jedan od njih nazva kopiladima, što jes jednako kurvinim sinovima, a ne vide “revolucionari” tu silnu nepravdu u Prijedoru gdje iste te Guzonje prave kojekakve smicalice ljudima koji žele obilježiti mjesta stradanja u proteklom ratu i koji te iste ljude nazivaju pederima, a njihov građanski protest u prisjećanju na zločin i pobijene, nazivaju slavljem. Ukratko: vide trn u oku drugog, a ne vide balvan u svom.

 I šta ba onda hoće taj narod. Ko je onu klepetušu Cvijanovićku izabrao i u vlast uvalio. Narod na izborima ili Marsovci? Pa šta se sada narod buni. Kaže im gospoja prva ministarka: studenti držite se knjige, vi što imate posla – svi na svoje radne zadatke, a vi nezaposleni, pa ko vas bre grebe, da išta vrijedite radili bi nešto… A narod se na to ne buni. A ni revolucionari. Ne, oni samo hoće “stipendije, smještaj, bolje školovanje”. I hoće JMBG. Ko, gdje, kada, kako, nije važno; revolucionari samo hoće broj da mogu putovati. Čim ga dobiju, revolucija do podne završena.

 Zato vam ja drugovi i drugarice hedonisti, studenti i revolucionari od jutra do podne, kažem i poručujem, osobito liderima revolucije poručujem: Niste vi kopilani i kurvini sinovi. Čast pojedinim, jer ima i takvih, ali vi ste Guzonjini sinovi. Isti ste kao oni protiv kojih se bunite, a koje uporno birate u vlast. Isti ste, isti majkovići,  samo što to ne viditi i čini vam se da niste i da ste kao nešto bolji.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s