Amir Telibećirović

Interview sa nekoliko Božjih poslanika

.
***
 
.
***

Interview sa nekoliko Božjih poslanika (1)

Najprije smo uradili Interview sa šejtanom/đavlom/vragom   prije nekoliko mjeseci. Potom smo dokazali Božju sveprisutnost, postojanje i   pristupačnost kroz tekst naslova I sjedimo tako ja i alah. Koliko su neki od vas   to shvatili a koliko nisu, sasvim je druga priča. Nakon svega, red je da   probamo omogućiti i božjim poslanicima da nešto kažu o onome u čemu živimo

Le pardon

Le pardon

piše: Amir Telibećirović

Poslanika je bilo puno kroz prethodne milenije, pa smo ovaj razgovor sveli samo na njih nekoliko – onih najpoznatijih. Zapravo onih koji se i kod nas i po svijetu najviše spominju, čija se imena u prosjeku najviše zloupotrebljavaju, kako verbalno tako i fizički.

Radi izbjegavanja konfuzije kod slabo obaviještenih čitalaca, nećemo ih zvati njihovim izvornim semitskim imenima, nego onako kako ih uobičajeno danas nazivaju, barem u ovim krajevima. Njima je to manje-više svejedno. Poručili su nam da se ne zamajavamo previše sa ličnim imenicama, jer kažu da ima daleko većih problema kojima se i mi i oni trebamo pozabaviti.

Dakle, kroz ove opuštene intervjue sa Isusom, Muhamedom, Mojsijem, Budom, u nastavcima, nešto je rečeno a nešto nedorečeno, jer se nema prostora, a toliko toga još ima za pojasniti i za uraditi. Najprije da vidimo šta Isus ima za poručiti, pa onda Muhamed, i tako dalje.

Hvala vam što ste odvojili vrijeme za ovaj interview, s obzirom da ne znam ni kako se sa vama razgovara, pošto niste na ovom svijetu, a veze sa drugim svijetovima su oslabljene usljed slabog signala i nevremena.

Isus: „Ma nije problem. Mi ovdje imamo dovoljno vremena, a vi tamo baš i nemate.“

Kako to mislite?

Isus: „Pa, većina vas tamo se bavi budalaštinama od kojih gubite živce, i to godinama. Sami sebi stvarate stres, i u neka doba samo skontate kako vam je život začas proletio. Onda opet kukate o tome kako bi rado iznova proživjeli svoj život ali bez nekih nelogičnih dogmi koje su vam nametnute, a da ne spominjem one koje ste sami sebi nametnuli.“

Pretpostavljam da mislite na religijske dogme, crkvene, ili možda više općenito?

Isus: „Molim vas nemojte mi spominjati crkve. Dosta mi je stresa i glupaka u vašem svijetu, još mi treba i na ovom.“

Ali, one su neizbježna tema, jer se svugdje uvlače i nameću, teško ih možemo izbjeći, šta da radimo?

Isus: „A šta da radite, ne znam više ni ja. Mnogi tamo kod vas pokušavaju da oslobode čovječanstvo od crkvenih okova, ali teško ide. Žilave su to institucije, pogotovo kad ih podupire onaj đavo što ste ga ranije intervjuisali. Kako stvari stoje, na kraju ću ipak trebati ja da ukinem crkve a onda i druge izrabljivačke institucije kad se vratim u vaš svijet. Pritom, ne mogu vam sada reći kada će to biti, ni kako će to biti. Čak se ne zna ni da li ću to uraditi kao materijalizovana fizička osoba, ili samo kao kolektivna, okom nevidljiva duhovna energija sa pozitivnim predznakom. Jer, niko drugi za sada ne uspijeva, pa ću ih morati ja ukloniti kad se vratim, uz Božju pomoć naravno.“

Dobro, znamo što smo mi ovdje kivni na moćne crkve kao ustanove, ali zašto vi?

Isus: „Čuj zašto ja!. Pa molim vas, zamislite da neko par hiljada godina u vaše ime stalno laže, otima, siluje djecu, huška na ratove, promoviše mržnju i segregaciju, zlostavlja žene, izmišlja nekakve svete ratove, perverzno se bogati na kostima sirotinje, falsifikuje sadržaj biblije, nameće drugima svoje doktrine, da ne nabrajam dalje. Sve to, i još više, crkve kao organizacije rade u moje ime. Svako zlo koje naprave, samo slažu da sam ja tako htio. Što je najgore, uspjeli su zavesti pritupu masu, pa ih ima koji im i danas slijepo vjeruju. Onda još izmisle da sam ja izjavio dok sam bio prvi put u vašem svijetu, kako sam ja kao Božji sin, i kako nema spasenja bez mene. To je otvoreni poziv da se legalizuje šovinizam i gledanje sa visine na sve one koji nisu ni znali za mene. I nisu se crkvenjaci zadržali samo na tome. Danas već nisam samo ‘sin’, nego sam i „sam Bog,“ po njihovim izmišljanjima. Zamislite, proglasili su me Bogom. Onda opet lažu da sam ja bio toliko arogantan da tako nešto izjavim za sebe. Tjeraju ljude da vjeruju u iracionalne i nelogične stvari. Kao, ja sam napravio sam sebe kroz moju majku Mariju, onda sam se odrastajući molio samome sebi, i na kraju sam kao umro da bih kao otkupio njihove grijehe, tako da oni mogu orgijati kako hoće, da skinu sa sebe odgovornost šta god da urade. Ma dajte molim vas! I onda su nastavili sa kontradiktornostima i fanatizmom. Proglasili su drvene, kamene, porculanske, metalne i plastične ukrštene šipke za božanstvo. Misle da se tvorac univerzuma, zemlje, života, svega, krije u običnom krstu. To je totemizam a ne monoteizam. Doduše, koliko njih uopšte zna šta znači monoteizam, koji sam pored ostalog promovisao dok sam bio kod vas. E pa kad se akobogda vratim, ima da im polomim te krstove kada budem ukidao te korumpirane i šizofrene crkvene institucije. Onda će se ljudi valjda smiriti, i ponovo će misliti svojom glavom. Naravno, znam da je i među crkvenim ljudima kroz vijekove bilo ponekih poštenih, pametnih i dobroćudnih pojava i osoba. Zato ovo što vam poručujem, odnosi se najviše na organizacije i institucije u cjelini, pa tek onda na neke pojedince.“

Stiče se utisak da ste se uznemirili.

Isus: „Kako neću. Ponekad me sramota da se pojavim kad čujem koliko je ljudi kroz vijekove zaklano u moje ime, koliko ih je nasilno pokršteno, silovano, koliko ih je unesrećeno, pa onda koliko umjetnina i prirode uništeno, gradova i sela spaljeno i srušeno, a ja, što se ono kaže u narodu – ‘ni luk jeo ni luk miriso.’ Samo, trebam napomenuti da se ne mislim svetiti crkvenim službenicima ubijanjem. Ne bih se spuštao na njihov nivo. Oni su i dalje samo ljudi, iako su neki od njih zatupljeni a neki bezobzirni. Dovoljno će biti to što ću im ukinuti ono što oni zovu kršćanstvom iliti hrišćanstvom, i donijeti nauku, slobodu, mir i pravdu umjesto toga. A kad budem uklanjao krstove kao simbole moje i tuđe patnje, morbidnosti, nelogičnosti i ratova, možda ću početi sa onom džinovskom krstačom kod vas, što se nalazi na brdu iznad Mostara. To su podigli na mjestu sa koga su ubijani ljudi tenkovima i topovima, da bi se ozvaničila njihova zlokobnost. Taj ću s merakom srušit, samo ću pazit da se ko ne povrijedi, da ne bude podno brda kad ga budem rušio. Ukloniću taj križarski simbol segregacije, mučenja i masovnih pokolja pa makar me licemjeri i glupani proglasili teroristom. Krstovi su više simbol stradanja i patnje nego dobra, svejedno da li su kukasti ili neki drugi.“

Muhamed: „Ja bih se samo nadovezao na ovo što je rekao moj kolega i brat po vjeri. Naime, ovo što je on izjavio odnosi se na sve religijske institucije, ali i na one bankarske i kapitalističke. Istovremeno, bitno je vašim čitateljima naglasiti da je neophodno odvojiti vjeru od religije, pošto su to samo donekle povezani pojmovi, ali nisu isti. Razlog što je on malo više istakao crkve i kršćanstvo, je zato što je hrišćanstvo kao organizovana religija najrasprostranjenija u današnjem svijetu. Stoga je on kivan na sve nepravedne pojave u vašem svijetu, ali najviše na one koje su ognjem i mačem širile svoju ideologiju po cijelom svijetu u Isusovo ime, pa su zato danas i najdominantniji pokret odnosno sekta na planeti. Nemojte mu zamjeriti što ovako govori, ali i on je ipak prije svega čovjek, poseban čovjek ali opet ima svojih slabosti, kao i ja uostalom. Nismo mi nikakva božanstva. Znate, zbog svega što smo vam prethodno naveli, nemaju se razloga zlurado veseliti ni oni koji nisu pod okriljem kršćanstva kao ideologije i globalnog kulta. Moraćemo ukloniti i one koji se perverzno pozivaju na Islam, koji ga zloupotrebljavaju i pretvaraju u ideologiju.“

Otkud vi u ovom razgovoru?

„Ah, pa vi ne znate, niste upućeni. Isus, Mojsije, Isusova mati Marija, Buda, Konfućije, Nuh, Abraham, ja i još neki poslanici, da ne nabrajam dalje, mi skupa živimo na drugim svijetovima, i redovno se viđamo. Kod nas nema ideologija i religija kao kod vas. Mi smo braća po vjeri jer smo za života propagirali iste vrijednosti, u raznim okolnostima i lokacijama. Kod vas recimo, političari i religijske vođe u javnosti tvrde da su suprotstavljeni, i vi onda nasjednete k’o bekani. Ali kad nisu pred očima javnosti, onda su skupa, kolege su, ponekad i braća po zajedničkoj vjeri u finansije profit. Dok recimo kod nas nema te vrste dvoličnosti ili troličnosti, mi ne krijemo da smo zajedno. Nismo to krili ni dok smo bili na Zemlji kao ni sada. Ali vas institucije uče drugačije. Dalje je do vas, pojedinačno, hoćete li vjerovati njima ili svom vlastitom mozgu.

Na koga mislite?

Muhamed: „Pa vidite, u Islamu nema kraljevskih institucija, monarhija nema značaj. Pa ipak, lažni muslimani predvode tu takozvanu islamsku kraljevinu Saudijsku Arabiju. Nažalost, ima dosta nepismenih ljudi među onima koji se u vašem svijetu, u današnje vrijeme nazivaju muslimanima. Članovi saudijske familije, koja je spremna za naftu prodati razne principe, nameću se kao neki posrednici koji sebi daju za pravo da određuju šta je sve islamsko a šta nije. Brkaju neke od primitivnih beduinskih tradicija sa kur’anskim, što svjesno a što nesvjesno, i onda to prodaju po svijetu kao nešto „islamsko“. Znate već za tu njihovu idiotsku podjelu na sunite i šiite, e to kod mene, odnosno kod nas na ovim drugim svijetovima, nema značaja. Meni ne znači ni ta takozvana šiitska ‘islamska republika Iran’, kao ni Arabija. To ste vi izmislili, i nemojte svaljivati na mene, a pogotovo ne na Allaha. Možda ste čuli za jedan od brojnih hadisa koji se meni pripisuje, mada, pravo da vam kažem ne sjećam se da li sam ga izgovorio, davno sam bio u vašem svijetu, a i ja sam samo čovjek, ponekad zaboravan kao i drugi. Uglavnom, često ga koriste kao citat ove vaše vehabije, a i mnoge hodže. Kao, prema tom hadisu, navodno sam ja za svog života na Zemlji rekao da će neki Muslimani u budućnosti oponašati Kršćane i Jevreje. To vam danas oni govore za one koji cugaju alkoholna pića, koji ne odlaze u džamije, ili koji se oblače drugačije nego Arapi. Uzgred budi rečeno, i riječ alkohol je arapskog porijekla. Zapravo ti ljudi ne imitiraju Jevreje ili Kršćane, već one koji su napustili Kršćanstvo ili Judaizam, ili nikad nisu ni bili u tome, znajući korumpiranost koja je prisutna u tim pokretima. Znači, mnogi agnostici i ateisti, ne svi ali mnogi, koji su to postali svojom voljom ili svojim razmišljanjem, nesvjesno su i veći vjernici od deklarisanih vjernika, jer su koristili svoj mozak, a mozak su dobili od Boga, okom nevidljivog. Nisu ga dobili ni od crkve, ni od imama i vehabija, ni od rabina, ni od izmišljenih svetaca, ni od saudijaca, ni od ajatolaha i pape, ni od centralnih komiteta. Možemo to nazvati Bogom, Allahom, energijom, velikim duhom ili samo prirodom, svejedno, bitnija je svijest o tome nego pridjevi. Ali zato, ko onda među samozvanim Muslimanima oponaša Kršćane i Jevreje? To rade vehabije, jer su pretjerali sa dogmama i puritanizmom. Jer, neki od njih toliko fanatično hoće mene da slijede, da su počeli da me obožavaju, a to je već neislamski. Sada već neki od njih imitiraju srednjovjekovne evropske križare, koji su bili katoličke vehabije. Koliko to oni rade svesno a koliko nesvjesno, tešto je procijenit. Zatim, oponašaju crkve i rabine razni mešihati, rijaseti, računajući i ovaj vaš bosanski, krijući od ljudi da u Islamu nema svete institucije i nema posredništva između pojedinca i Boga. Iranske mule to također rade. Zapravo, oponašaju i nekadašnje srednjovjekovne crkve, a i komunističku partiju, na neki način. Teško mi je kada znam koliko se budala danas poziva na mene. Da ne nabrajam dalje, još će me neko iz tog vašeg rijaseta proglasit za islamofoba. Tako su moje kolege Isusa i Mojsija proglasili za antisemite i za teroriste.“

Isus: „Hvala ti Hamo, skoro sam zaboravio na sve to. Javi se poslije da odemo kod Muse na sijelo.“

Muhamed: „Važi Iso, pozdravi Mariju, vidimo se kasnije.“

Dobro, hvala Muhamede na pojašnjenju, ali sa vama ćemo popričat u odvojenom interviewu. Sada bih zamolio Isusa da se ponovo javi, i da nam kaže šta misli o svim tim crkvenim podjelama, na pravoslavce, protestante, katolike, maronite, baptiste.. Ima ih bezbroj?

„Šta ću mislit o tome, kretenluk ko i sve druge podjele te vrste. Uostalom, već sam pojasnio, crkva kao ustanova, kao institucija, će morati da nestane. To ne znači da će nestat ljudi koji je vode, samo neće imati više tog posla kad se ja vratim jednog dana. Baviće se nečim pametnijim. Dakle, da ne bude zabune, ne mislim ukidat ljude, niti ih ubijat, samo prosvijetlit i oslobodit grča koji im blokira mozak, od čega ne smiju da slobodno razmišljaju. Kršćanstvo kao perverzna ideologija, je najviše genocida uzrokovalo od vremena kad sam ja bio na zemlji pa do danas. Pogledajte koje su pokolje fanatični katolici pravili u križarskim ratovima. Još ih proglasili svetim ratovima, i to u moje ime. Koliko su miliona žena i neistomišljenika žive spalili širom Evrope. Sa Istoka, car vizantijski Konstantin proglasio krst za simbol osvajanja i klanja, a naivne ovce u narodu to prihvatile. Kao reakcija na vatikansku morbidnu filozofiju, pojavio se Martin Luther i reformacija. Ali poslije opet ispalo po onoj narodnoj – ‘sjaši Kurta da uzjaše Murta.’ Opet uslijediše pokolji. Njegovi protestanti poubijali i protjerali na milione američkih Indijanaca, u jednom mega genocidu. Slično kao što su katolici uradili sa urođenicima u Južnoj Americi. U novije vrijeme, ne trebam vam ni spominjat. Srpska Pravoslavna Crkva je trenutno vodeća u Evropi po morbidnosti. Tamo ima puno vampirskog mentaliteta, i neke čudne šizofrenije među popovima.“

A šta je sa onom pričom o vašoj krvi, svetom gralu i vašem tijelu kao kruhu božjem?

„Pa upravo vam pričam o njihovim morbidnostima, od svake crkve, svejedno zapadna ili istočna. Nafuravaju se da piju moju krv, kroz misno vino. I onda kao jedu moje tijelo kroz hostije. Ko je drugi mogao izmisliti to slavljenje kanibalizma nego crkve. E sad zamislite one koji to sami, ničim izazvani, prihvataju kao doktrinu i svetinju. Pa onda slave moje muke na velikom drvenom križu. Nije samo stvar u tome što nemaju dokaza da sam ja stvarno bio razapet. Eto, recimo i da jesam, na primjer. Šta onda znači slavljenje takvog simbola osim morbidarije. Ispade da slave moje mučenje, prikucavanje, krvarenje, razapinjanje, bolnu agoniju i sadističko umiranje. Poslije su kreteni optužili Jevreje da su me prodali Rimljanima i tako ubili. A istovremeno propovijedaju da sam ja kao sam htio da umrem u takvim mukama da bih, kao, otkupio njihove grijehe. Niđe logike. Dakle, nije poenta u tome što je ovo klasični primjer šizofrenije i još nekih mentalnih poremećaja, nego u tome što su oni koji nisu imali dijagnozu mentalne bolesti, ovo slavljenje klanja prihvatili kao dogmu, i onda je još nametali drugima. Da ne spominjem što su još izmislili da znaju kako izgledam, to jest onako kako se njima sviđa. Nafurali su skoro cijeli svijet da sam ja nekakav plavooki i plavokosi Arijevac, na osnovu čega su stvarali antisemitizam, rasizam i robovlasništvo. Neće naravno da priznaju da niko ne zna kako sam izgledao, jer im tako ideološki odgovara.“

Spomenuli ste sjevernoameričke Indijance i ultra-genocid nad njima, kao i južnoameričke. O tome se manje pisalo i pričalo nego o holokaustu, iako je po značaju i po masovnosti, to možda bio i veći zločin od holokausta, zavisno od ugla posmatranja, šta mislite zašto?

„Zar očekujete da će oni to priznati. Pa onda bi po zakonu morali da vrate Indijancima oteta zemljišta, vlasništva, da im plate enormnu odštetu. Evangelistički misionari su na silu pokrštavali Indijance, a Indijanci su među rijetkima koji su živjeli mojim načinom života. Poštovali su prirodu, uzimali od nje samo koliko im treba, uživali u životu tako da nikog drugog ne ponižavaju, a ovi što su se pozivali na moje ime i na Bibliju, poubijali ih u milionima, i ne zna se tačan broj. Kad se budem vraćao, vratiću se kao jedan od Indijanaca, ali ne u narodnom nego u duhovnom i moralnom smislu. Kad već spomenuh Bibliju, svi znate da su crkve falsifikovale Bibliju više puta kroz istoriju, mada vas je pomalo strah da to javno priznate. Čast rijetkim izuzecima. Neki popovi, biskupi i pape su to radili namjerno, a neki nesvjesno, u neznanju. Uglavnom, danas možete samo naći više puta prevedene kopije kopija od kopija. Za Bibliju se može primijeniti naslov onog filma „Lost in Translation“.

Pa šta da se radi, danas milioni očekuju da se vratite, ali tako što ćete se vratiti samo njima, a sve ostale po njihovom uvjerenju kazniti ili ignorisati?

„A znam, čuo sam za to. Misle da ću se vratiti kao neka rock zvijezda, i da će samo državne i crkvene delegacije bogataša moći da se sretnu sa mnom, a da će svi ostali, samo ako imaju štelu ili posebnu akreditaciju, moći da dođu do mene. U isto vrijeme, dok postavljaju izmišljene posrednike između mene i njih, svima pričaju kako sam vazda bio na strani sirotinje i obespravljenih, kao što i jesam, a ponašaju se kao da nisam. Kako budalama objasnit jednostavne stvari. I vas će možda prozivati zbog ovog razgovora. Oni ne vole da sa mnom neko razgovara bez njihovog posredništva, iako sam otvoren za svakoga. Biće možda i licemjera, kao i onih što su isprepadani a toga nisu svjesni, koji će vam prigovarati kako ste ovim interviewom „uvrijedili“ brojne vjernike i slične nebuloze. Ima i onih koji žele da misle svojom glavom, ali im ne ide, i oni bi vas mogli verbalno napadati zbog ovoga. Morate računati sa tim, jer u vašem svijetu nepravde nisu samo incident, one su pravilo. I kada se vratim, neću više primjenjivati ono pravilo – Bože oprosti im jer ne znaju šta rade. A ne, ovaj put su znali šta rade. Ima i dalje onih što ne znaju, ali nek’ im Bog sudi, ja nisam sudija, samo procjenjivač. Nego, da mi ovo završimo, jer veza je oslabila, kod vas ima pravo puno snijega, pa bi signal možda uskoro nestao.“

Ništa onda, dok se nije prekinula veza, samo još ono, šta imate poručiti ljudima na ovom svijetu, svejedno vjernicima, samozvanim ateistima, kome sve mislite da treba?

„Šta god da poručim, vjerovatno je džaba, ali eto. Poručio bih, to jest ponovio bih, dok ne uđe u glavu onima kojima treba, da ne očekuju da ću ja preuzimati njihove grijehe i odgovornost. Dakle, nisam umro da bih otkupio vaše grijehe, kako su vas pogrešno učili. Svako od vas pojedinačno ima da odgovara za sve što je uradio u životu, ili šta nije uradio. Iskoristite razum, ako ga imate, i preuzmite odgovornost za svoje vjerovanje, svoje postupke i riječi. A ticano vjerovanja, neću vam ništa nametati. Svako neka vjeruje kako osjeća da treba, iznutra, ali nakon što ispunite dva uslova. Jedan je, vjerujte šta god hoćete, ali tako da nikog ne ponižavate, pa ni sebe. Drugi je, ako vjerujete čak i pogrešno, šta god to značilo, bitno je da ste to sami izabrali. Znači, šta god ili u šta god da vjerujete, neka to bude samo po vašem vlastitom osjećanju i nahođenju. Nemojte mi sutra pričati da ste vjerovali tako i tako jer vam je rekao neki sveštenik. Zaboravite na svećenstvo i vjerujte pojedinačno, svako za sebe. Ako dopustite da popovi, rabini, hodže, ministri, kraljevi, predsjednici za vas misle, i to dobrovoljno, onda vas ne ponižavaju oni, nego sami sebe ponižavate. Samo ako su vas na silu natjerali da vjerujete ono što vam oni odrede, onda je to drugo. Kad je pod prisilom, to je naravno druga situacija. Ali se obraćam više onima koji sami ne koriste svoj mozak i svoje srce, a imaju mogućnost. Naslađi su mi oni što stalno ponavljaju kako su oni slobodarski nastrojeni, i kako oni ne vjeruju crkvenoj instituciji, a krišom nosaju po novčaniku ikone ili nekakve simbole koje su kupili i tako finansirali crkvu i njihovu otimačinu. Ti isti hoće da pozovu popa da im osvešta kuću ili poslovni prostor, ili hodžu da im nešto prouči. To su ljudi koji nemaju povjerenja u vlastitu vjeru. Još je tragičnije to što vjeruju u nekakve flašice sa vodom koju su im prodali svećenici, i koju su nazvali sveta vodica. Kako može biti sveto ono što neki crkveni pedofil i licemjer proglasi za sveto? Valjda je svaka voda, ako je čista, sveta. Čim gasi žeđ i spašava nečije zdravlje, higijenu, čistoću ili život, automatski je sveta. I to nije sve. Nažalost, i danas ima onih koji vjeruju u bajke sa filmova i jeftinih horor romana, o tome kako se vampiri i đavoli mogu otjerati samo takozvanim svetim vodicama iz crkve ili krstovima. To znači da nesvjesno legalizuju šovinizam. Jer, po njihovom nelogičnom tumačenju, svi oni koji se ne krste, ne koriste taj simbol u molitvi, ne vjeruju u njega, i koji nisu kršteni, ispada kao da su potencijalni vampiri ili đavoli. Mislim, halo, koliko treba biti lijen u razmišljanju, ili koliko mentalno retardiran da bi se vjerovalo kako se đavoli plaše samo raspela i tih crkvenih ustajalih vodica. A kad spomenuste ateiste, pa već je dokazano da je to samo pridjev. Ateisti ne postoje. Svako bar u nešto vjeruje. Čak i oni koji kažu za sebe da su ateisti, često odlutaju u drugu krajnost, pa iz nesigurnosti nametnu sami sebi neku novu dogmu. Mnogi od njih su patetični i nafurani da su pametniji od ostatka svijeta, mada i među njima ima svega, ništa nije crno bijelo. A u vezi sa Bogom i onim tradicionalnim „vjernicima“, pa zar vi stvarno mislite da je on toliko krvoločan da bi dopustio da ja, ili bilo ko drugi, njegovom voljom ili odlukom budemo živi prikucani za križeve, razapeti, bičevani, gaženi, i onda ostavljeni da lagano umiremo u jezivim bolovima?  Uglavnom, ne mogu više, pozliće mi od vašeg svijeta, a ovo još nije sve šta bih vam imao nagovoriti, i o logici koju uništavate, i o zdravom razumu, ali nema se vremena ni prostora. Za druge detalje, pitajte mog buraza Hamića pejgambera, u zasebnom razgovoru. Uostalom, upotrijebite malo svoje misli, skontajte i sami šta je logično a šta besmisleno, ne trebamo vam sve mi napominjat. Eto.“

***

Interview sa nekoliko Božjih poslanika (2)

Najprije   smo uradili Interview sa šejtanom/đavlom/vragom   prije nekoliko mjeseci. Potom smo dokazali Božju sveprisutnost, postojanje i   pristupačnost kroz tekst naslova I sjedimo tako ja i alah. Koliko su neki od vas   to shvatili a koliko nisu, sasvim je druga priča. Nakon svega, red je da   probamo omogućiti i božjim poslanicima da nešto kažu o onome u čemu živimo

piše: Amir Telibećirović

Poslanika je bilo puno kroz prethodne milenije, pa smo ovaj razgovor sveli samo na njih nekoliko – onih najpoznatijih. Zapravo onih koji se i kod nas i po svijetu najviše spominju, čija se imena u prosjeku najviše zloupotrebljavaju, kako verbalno tako i fizički. Radi izbjegavanja konfuzije kod slabo obaviještenih čitalaca, nećemo ih zvati njihovim izvornim semitskim imenima, nego onako kako ih uobičajeno danas nazivaju, barem u ovim krajevima. Njima je to manje-više svejedno. Poručili su nam da se ne zamajavamo previše sa ličnim imenicama, jer kažu da ima daleko većih problema kojima se i mi i oni trebamo pozabaviti. Dakle, kroz ove opuštene intervjue sa Isusom, Muhamedom, Mojsijem, Budom, u nastavcima, nešto je rečeno a nešto nedorečeno, jer se nema prostora, a toliko toga još ima za pojasniti i za uraditi. Vidjeli smo šta nam Isus ima za poručiti, sada će Muhamed pejgamber. Neka se pripremi Mojsije. 

Nisam pejgamber, ali mi je drago kad kažu da mi brada liči na njegovu

Nisam pejgamber, ali mi je drago kad kažu da mi brada liči na njegovu

U prethodnom interviewu koji smo uradili sa vašim, kako rekoste, bratom po vjeri i vašim kolegom po funkciji, Isusom, ispostavilo se da vi jedan drugog ponekad zovete nadimcima, da ste dosta bliski?

Muhamed: „Ma dobro, to onako, od dragosti. On mene nekad zovne – Hamiću, Hamo ili Muha, a ja njega Iso, Isaga, a Mojsija zovemo Musa, ponekad Moke, i tako. To su naše interne konverzacije, ništa posebno. Isusova mati Marija, semitski je Mirjam a može i Merjema. Njoj je svejedno, mada voli da je nekad zovnemo Maki, kao u vašim krajevima.“

Ono kad ste nakratko uletili u njegov dio intervjua, bili ste dosta kritični prema nekim današnjim muslimanskim vlastodršcima, naročito u arapskom svijetu?

Muhamed: „Pa problem je u tome što neki misle da samo zato što sam ja arapskog porijekla, da ću biti možda pristrasan prema nekim arapskim vladarima. Znate, ima ih koji se prave ludi, i koji su fakat ludi, kad su ove stvari u pitanju. Jer, i jedni i drugi bi trebali da znaju da sam za života rekao da Arapi nisu nikakva viša rasa, i da oni nemaju monopol nad Islamom, niti nad tumačenjem istog, i da su svi ljudi ravnopravni, neovisno od svoje rase. Samo je arapski jezik, i to onaj drevni, poseban zbog objave i zbog specifične gramatike za tumačenje Kur’ana, te još nekih spisa. Ali u drugim stvarima, Arapi nisu ništa vrijedniji od ostalih naroda, iako neki Arapi, slično Izraelcima i cionistima, misle da su od Boga posebno odabrani, a da su svi drugi niža bića. To naravno nema veze sa Islamom. U prošlosti su neki arapski beduini, na osnovu tog poimanja, čak handrljali i Afrikance kao roblje. Radili isto što i Evropejci. Za života sam stoga oslobodio afričke robove, i ukinuo robovlasništvo, ali su ga neki od tih majmuna sa arapskog poluostrva ponovo uspostavili, nakon moje smrti. Danas imamo tu rastrošnu saudijsku monarhiju, tamošnje kraljeve koji imaju para ko blata, i koji se perverzno rasipaju. Isto kao i još neki šeici iz tog regiona. Niti debelguzi saudijski kraljevi i prinčevi, niti korumpirane mule iz šiitskog Irana, niko od njih nema monopol nad vjerom i nema pravo da određuje ko je vjernik a ko nevjernik. To mogu dokazati i logikom i argumentima. Oni su se davno prestali ponašati kako je bilo pravedno u moje vrijeme, a vole da se često pozivaju na taj period.“

Ipak, ljudi danas, i na Istoku i na Zapadu, gledaju na Saudijce kao na neku vrstu prvih predstavnika Islama, možda samo zato što se Meka i Medina nalaze u njihovoj državi, ili to što ste i vi porijeklom sa Arapskog poluostrva?

Muhamed: „Najprije da raščistimo sa tom geografskom opsesijom. Nisam ja propovijedao niti lobirao za nekakav Istok ili Zapad, nego za cijelo čovječanstvo, univerzalne poruke. Dakle, za sve ljude, ne samo za Arape. Imao sam i nekih svojih grešaka za života, priznajem. To samo dokazuje da sam kao poslanik i ja prvenstveno čovjek, sa svim svojim slabostima, nisam božanstvo. Ali to je bilo teško pojasnit glupanima, kako u moje vrijeme tako i danas. Ali, šta ćete, ima ih koji i danas misle da sam ja bio bezgriješan. Šta god da im je neko rekao da sam ja uradio, oni bi pravili dogmu od toga. Ako sam na primjer, jauknuo od bola jer sam se udario laktom u panj, oni bi od toga pravili mitove i neki novi sistem obožavanja. Zatim, htio sam da ljude oslobodim od robovanja idolatriji, a oni otišli u drugu krajnost. Počeli od mene i od moje rodbine da prave idole, a molio sam ih da to ne rade. Po nekim džamijama su nosali, a i danas to rade, kao dlake iz moje brade. Prvo, ko će znati jesu li to baš moje dlake, drugo, to su samo dlake, ne treba od njih pravit hamajlije, nema relikvija u Islamu. U istambulskom muzeju, kažu, čak i moj zub drže ko eksponat. Šta će oni sa tim, Boga pitaj, ne kontam te ljude. Isto kao oni crkvenjaci što nosaju i ljube kosti od nekih mrtvaca, pa onda to proglase svetinjama. To je bolesno. Te stvari je prije mene pokušao da im objasni Isus ili Isa, a prije njega Mojsije, sve tako unazad do Abrahama iliti Ibrahima, ali ljudi uvijek ponavljaju iste greške. Kad sam ja bio na zemlji, Judaizam i Kršćanstvo, kao i drugi kultovi, pogotovo politeistički i plemenski, su uveliko ometali čovječanstvo u razvoju. Zato sam ja trebao da pomognem ljudima da vrate dostojanstvo, i da se oslobode tih izmišljenih i nametnutih pravila ponašanja, te dogmatskog fanatizma. Donekle sam uspio. Bilo ih je poslije mene koji su se bavili naukom i pametnijim stvarima, ali onda su nakon određenog vremena i oni počeli da se ponašaju kao crkve, pa se počeli vraćati u primitivizam, a sve u ime Islama. I to traje do danas.“

Pa dobro, šta je onda Islam po vama?

Muhamed: „Najprije trebate naučiti univerzalno, neutralno i višestruko značenje te riječi, makar sa kakvim takvim prijevodom, pa onda polemisati o tome. Ali dobro, kad već insistirate, to je najprije stanje svijesti, za bilo koju osobu, pa tek onda eventualno način života, također individualno, i tek na trećem mjestu možda religija, a ne obrnuto. No, umjesto toga, danas na globalnom planu imate tri primitivne sekte, tri kulta, tri politička interesa, to su crkveno tumačenje Isusa, cionističko tumačenje Judaizma i beduinsko tumačenje Islama, plus ostali, kapitalizam, komunizam, materijalizam, Hinduizam, Budizam i kretenizam. Inače, neko može i nesvjesno postati Musliman. To su na primjer bili, naučnici poput Isaaca Newtona, koji je svojim vlastitim promišljanjem zaključio da nema nijednog Boga osim samoga Boga, te je napustio iracionalno crkveno učenje. Zatim, Charles Darwin, čija se teorija evolucije donekle poklapa sa nekim kur’anskim ajetima. Pa onda pjesnik Johan Wolfgang Goethe, pa Lav Nikolajevič Tolstoj. Svi su oni nesvjesno bili Muslimani, i to više nego neki zatucani i korumpirani arapski vladari današnjice, ili razne hodžice. U nekom širem poimanju, svako ko svojim kontanjem, samo svojom voljom, prizna da nema druge sile osim samo jedne i jedine, prirodne, univerzalne, za sve ljude i živa bića, i ko iskreno, bez želje da zasluži imaginarni raj, pomaže bližnjem neovisno od nacionalnosti, rase ili klase, taj je Musliman. Bez obzira da li ide u džamiju ili ne, i da li razumije arapski jezik ili ne. Nažalost, imate i one koji za sebe kažu da su Muslimani ili šta već, samo zato što su im preci to isto bili. Ne obazirite se na pretke, pradjedove i slično. Sami treba da skontate šta ste, za sebe, šta ćete vjerovati, neovisno od predaka ili od lokalnih tradicija, ili čak od porodičnih običaja.“

Mojsije: „Samo da nešto dopunim svog havera i buraza po vjeri. Neki današnji Arapi postaju sve sličniji Izraelcima, tako što i jedni i drugi ubjeđuju svijet da su samo oni takozvani odabrani narod, a da su svi ostali manje vrijedni, kao što je Hamo već naveo. E, zato izraelski cionisti i prave tolike pokolje u moje ime, a da pritom ne osjećaju grižu savjesti, jer žele da vjeruju kako je svako selo koje spale avionskim raketama, svako raskomadano dijete, sveta misija, te tako i opravdana.“

Dobro, hvala vam Mojsije na ovoj intervenciji, ali sa vama bismo radije zasebno popričali, samo dok ovo završimo. Nego, Muhamede, da li vam smeta to što vas oslovljavamo samo sa imenom, bez onog nastavka a.s. ili ‘alejhiselam’, u slobodnom prijevodu ‘Mir Božji na njega’, kako neki imami insistiraju da se čini?

Muhamed: „Pa ako bih još i ja insistirao na tome, onda bih ispao arogantan i samoljubiv, a to nisu islamske osobine. Znam da neki Muslimani to rade iz poštovanja prema meni, a drugi opet to rade samo zbog tradicije, ili zato što su ih roditelji ili neki imami ubijedili da moraju to izgovoriti kad spomenu moje ime, ili ime drugih poslanika. Neki misle da će im se kao smatrati za grijeh ako to ne kažu. Pošto sam ja skroman, meni to nije neophodno, i suštinski mi je svejedno. Samo gledam ljude, klasične i tradicionalne vjernike, ili samozvane ateiste svejedno, po njihovim namjerama i djelima, a ne po tome kako izgovaraju moju ličnu imenicu.“

i spajda je klanjao

Šta mislite o onoj frtutmi oko karikatura u nekom danskom časopisu, kojima su htjeli da vam se izruguju?

Muhamed: „Skoro i zaboravih na to. Toliko su mi bile bitne te karikature da sam i zaboravio na njih, ha ha. Prva loša stvar u vezi sa tim karikaturama, jeste to što nisu bile duhovite. Jer, ko je uopšte čuo za nešto što se zove danski humor, ili čak skandinavski. I ja isto volim dobre viceve, a ti njihovi su bili plitki i bezveze. Ali su me smetale reakcije onih samoproglašenih Muslimana koji razvaljivali, demolirali i palili po ulicama samo zbog toga. Zbog te nevažne budalaštine. Kažu kako je zabranjeno crtati moj lik, a niko se nije zapitao kako će iko crtati moj lik ako ne znaju kako izgledam. Znači to nisam mogao biti ja u karikaturama, nego nešto iz glave autora, kako oni zamišljaju da sam ja izgledao, i onda ove besposlene i nezaposlene budale u raznim arapskim i takozvanim muslimanskim zemljama naletile ko hablešine. Neki polupismeni hodža ih izmanipulisao i odveo na demonstracije, da demoliranjem, urlikanjem, prijetnjama i gubljenjem vremena iskažu kofol „ljubav prema meni.“ Eee moji mahnitovi. Za ovaj interview je bolje da ne objavljujete moje slike, čak ni izmišljene. Ne toliko što će izmanipulisani pripadnici mase možda reagovati, na pogrešan način kao i obično, nego zato što ni vi ni oni ne znate kako izgledam. Pritom, nije ni toliko bitno kako izgledam, nego šta poručujem.“

Inače, i dalje su na ovom svijetu aktuelne polemike na temu za i protiv pokrivanja žena, i na istoku i na zapadu. Kako to sve vama djeluje od tamo, iz drugih svijetova?

Muhamed: „Prije mene, Isus vam je ponešto rekao o dogmatskoj isključivosti. Pošto ja volim žene, i danas, a volio sam ih i za života, ne bih puno o tome. Same žene treba da odluče o tome. Za života sam pokušao da uvedem ravnopravnost polova, ali nisam uspio jer su beduinska plemena oko mene previše zatucana, patrijarhalno odgojena i mačoistički nastrojena. Zapravo, samo ću vam reći natpis koji piše na majici jedne Muslimanke koja živi i na Zapadu i na Istoku. Tamo piše – ‘Marama je moja! Nemojte mi govoriti da je moram nositi, a nemojte mi govoriti ni da je ne smijem nositi. Ja odlučujem o tome.’ Mislim da je dovoljno rečeno sa ovim sloganom.“

Djevica Marija: „Evo da se malo i umiješam oko tih ženskih pitanja. Znate da sam i ja nosim maramu. Nisu pokrivanje izmislili ni Muslimani ni Arapi, postojalo je i prije. Kao što ni otkrivanje nisu izmislili Zapadnjaci, i to je postojalo davno. A što se tiče Muhameda, mogu samo reći da mi je ponekad žao što nisam u njegovo vrijeme živjela na Zemlji, i što nisam mlađa u odnosu na njega. On je bio tako naočit momak, a znao je sa ženama i curama, he he. Bio je nekako i mangup i gospodin istovremeno.“

Muhamed. „Dobro Maro, nemoj sad još da se crvenim pred medijima. Reći ću Isi da si me zafrkavala. Svakako se vidimo večeras ja i on, gledaćemo skupa onu istorijsku komediju ‘Ben Hur’.

Moramo se malo vratiti i na domaći teren. Kako vam se čini ova klerikalizacija današnje Bosne?

„Ama vi to znate bolje od mene. Jad i čemer. One vaše hodže kako su krenule, još će fakat i mene proglasit za islamofoba, od kako ih kritikujem. Oni iz IZ-a se sad sjetili da nešto tuže RS za stotine srušenih džamija. Valjda se nadaju da će narod pomislit kako je njima i reisu ko fol stalo do svih tih uništenih džamija. Imate kod njih sad i nekih likova koji razmišljaju na patetičan način u stilu – „Oni anamo imaju četnike i ustaše, pa što bi mi zaostajali za njima, trebamo i mi biti u trendu i stvorit neke svoje talibance ili tako nešto. Oni porušili stotine džamija, a mi čuvali njihove crkve, samo ih dvije-tri demolirane.“ Tako vam neki od njih kontaju, tom kvazilogikom imitiranja tuđih kretenizama. Doduše, Isus je preporučio ljudima da vole svoje neprijetelje. Ima u Bosni i toga, ima ih koji vole svoje neprijatelje, nekako. Ništa kod vas nije crno-bijelo, iako je mala sredina u pitanju. Inače, fali vam malo više stručnih psihijatara za neke od onih vaših vehabija. Oni se opet, uhvatili mitova i mistike k’o pjan plota, što se ono kaže. Ako je po njihovoj isključivosti brijanje glave, puštanje brade unedogled i brijanje brkova jedini način da se bude Musliman, onda po njima Bog nije savršen jer će mu trebati vizuelno uputstvo od njih, da prepozna ko je ko i ko je šta. Šta će onda ćosavi ljudi, kojima ne može narasti brada? I još to njihovo insistiranje na skraćenim nogavicama. Isto kao da su se u moje vrijeme nosile pantole. U redu je ako se nogavice ne vuku po zemlji jer u protivnom se mogu isprljati, ali fanatično insistiranje na tome ima više veze sa mentalnom retardacijom nego sa vjerom. U vrijeme antičkih filozofa, duga ili barem bujna brada, često je odavala mudraca, a danas – duga brada kratka pamet, nažalost. Neke od tih vehabija i selefija vole da se arogantno ističu kao jedini istinski Muslimani, ne znajući ponekad ni značenje tog pojma. Kroz tu furku ističu sebe kao branitelje takozvanih islamskih društava od američkih i zapadnjačkih uticaja. Samo im ne smetaju zapadnjački proizvodi, kao internet, kompjuteri, eksplozivi, poluautomatske puške, dolari, auta, banke. Ponekad me podsjećaju na one fanatične Jevreje iz montipajtonovskoga filma „The Life of Brian.“ Znate ono, kad John Cleese ispred Narodnog Fronta Judeje pita okupljene revolucionare, šta smo uopšte korisno dobili od okupatorskog Rima i Rimljana. A oni jedan po jedan odgovaraju: Ništa osim pozorišta, puteva, javnih kupaonica, škola, amfiteatara i tako dalje. Tako zamišljam danas ove vehabije, kako kažu na svojim sastancima, – „Šta smo ikad korisno dobili od prokletih dekadentnih američkih ćafira, osim kalašnjikova, bankovnih računa, ručnih bacača raketa, bombi, solidnih računara, mobitela, plastičnog eksploziva, kamiona, džipova, televizije, supermarketa, kreditnih kartica.. Dakle od onoga što im treba za njihove furke. Po njihovom tumačenju, Allah ispada kao nekakav tiranin što samo sjedi na tronu i jedva čeka da nekog kazni, za bilo koju sitnicu. A svaka molitva i sura počinju sa bismillom, to jest naglašavanjem da se radi o Milostivom i Samilosnom, u čije ime se sve radi. No, po nekim imamima i po selefijama, Bog je nekako strožiji i od samog šejtana. Uglavnom, ponavljaju skoro iste greške kao mnogi u generacijama prije njih.“

Da li je tačno da ste vi uveli pravilo o klanjanju pet puta dnevno?

„Ma jesam, ali to nije dogmatska isključivost. Uostalom, u Kur’anu se ne spominje kako se obavlja namaz-salat. Ko ne može to da radi, bitno je da radi nešto drugo od čega imati koristi okolina, a i ta osoba koja to radi. Ako pitate neke hodže, oni će vam reći da se mora klanjati po svaku cijenu, makar neko bio i bolestan. To nema veze sa razumom. Ako pitate te iste hodže, oni bi vam rekli da je Bog pravo ljut ako neko ne klanja, ili ako ne klanja onako kako oni kažu da treba. To su besmislice za malu djecu. Nije cilj da svi ljudi isto misle, rade i govore. Bog je dovoljno moćan i njemu ne treba vaše klanjanje. To je više zbog samih ljudi, da razgibaju tijelo, da meditiraju, da se druže, i da održavaju higijenu kroz pranje i čišćenje, odnosno abdest. Danas već imate milione ljudi koji se tuširaju svaki dan, koji održavaju dijete zbog tjelesnog zdravlja, slično ramazanskom postu. To je dakle stvar percepcije, prirodnih osjećaja i nagona, svijesti, a ne dogme ili nečega što sam ja preporučio ljudima prije toliko vijekova. Uostalom, u moje vrijeme nisam ni mogao ljudima koji bili zaostali, i opterećeni mitovima, živjeli u zaprljanoj pustinji, pričati o redovnom tuširanju za šta nisu mogli tada znati. Nego da pojednostavimo, ko može i želi klanjati, ali ako to želi sam, i ako sam osjeća da treba, bez posredništva, neka klanja. Ko ne može ili ne želi, ne treba. I nemojte zaboraviti da sam ja ipak na kraju bio čovjek, sklon ponekim greškama. Nisam savršen, nisam bezgriješan. Sjetite se prve Božje komande – Ikre, učite, čitajte, zanimajte se, postavljate pitanja, tražite odgovore, i tako dalje. Znači, nije prva komanda klanjaj, nego nauči nešto, ili se bar potrudi da naučiš. Pritom, ne mislim samo na školsko obrazovanje, nego na opšte, po onoj – frajer se uči dok je živ.“

***

Interview sa nekoliko Božjih poslanika (3)

Najprije   smo uradili Interview sa šejtanom/đavlom/vragom   prije nekoliko mjeseci. Potom smo dokazali Božju sveprisutnost, postojanje i   pristupačnost kroz tekst naslova I sjedimo tako ja i alah. Koliko su neki od vas   to shvatili a koliko nisu, sasvim je druga priča. Nakon svega, red je da   probamo omogućiti i božjim poslanicima da nešto kažu o onome u čemu živimo

piše: Amir Telibećirović

Mojsije prelazi kod Palestinaca, sa novim izgledom

Mojsije prelazi kod Palestinaca, sa novim izgledom

 Poslanika je bilo puno kroz prethodne milenije, pa smo ovaj razgovor sveli samo na njih nekoliko – onih najpoznatijih. Zapravo onih koji se i kod nas i po svijetu najviše spominju, čija se imena u prosjeku najviše zloupotrebljavaju, kako verbalno tako i fizički. Radi izbjegavanja konfuzije kod slabo obaviještenih čitalaca, nećemo ih zvati njihovim izvornim semitskim imenima, nego onako kako ih uobičajeno danas nazivaju, barem u ovim krajevima. Njima je to manje-više svejedno. Poručili su nam da se ne zamajavamo previše sa ličnim imenicama, jer kažu da ima daleko većih problema kojima se i mi i oni trebamo pozabaviti. Dakle, kroz ove opuštene intervjue sa Isusom, Muhamedom, Mojsijem, Budom, u nastavcima, nešto je rečeno a nešto nedorečeno, jer se nema prostora, a toliko toga još ima za pojasniti i za uraditi. Vidjeli smo šta nam Isus ima za poručiti, zatim i Muhamed pejgamber. Sada smo najavili Mojsija, ali je umjesto njega do predajnika sa drugih svijetova došla Isusova mati Marija, Merjema iliti Mirjam, daleko poznatija kao Djevica Marija. Nju doduše veći dio čovječanstva nije priznao kao božju poslanicu, mada je po službenim verzijama rodila poslanika, a i sama je promovisala iste vrijednosti kao i on za svog života. Tako da je diskriminacija, ili kako se sad popularno kaže – majorizacija, muškaraca nad ženama, i ovdje došla do izražaja, jer su nas učili da su svi poslanici bili samo muškog spola.

Smeta li vam to što ste jedina žena među Božjim poslanicima?

Marija: „Nisam jedina, bilo ih je još osim mene, ali džaba kad vi tamo živite u muškom svijetu, skoro svi će vam to negirati. Ženske poslanike vaši tumači ne priznaju.“

Sada imamo pomalo neugodno pitanje, ali je ono bitno unatoč osjetljivosti. Da li ste vi zaista djevica, kako vas solidan dio čovječanstva naziva?

Marija: „To je samo neugodno i osjetljivo vama tamo, u tom vašem iskvarenom svijetu. Napravili ste tabu od seksualnosti i od prirodnih pojava. Jesam djevica, ali to nema veze s tim da li mi je himen probijen, osim rađanjem, i da li mi je vagina čista, kako zanima onaj mahalaški dio vaše čitalačke trač publike. Ovdje se slobodno o tim stvarima priča, i to bez prateće perverzije kao kod vas, osim toga, nauka je ovdje kod nas na daleko većem stupnju negoli kod vas. Naročito medicina, sa naglaskom na seksologiji i anatomiji. Nisam ja bila ni lezbijka, iako su mi i to pripisivali tamo neki, a ti neki znaju koji su. Nemam ništa protiv takvih dama, ali se kod mene radi o tome da sam voljela sve ljude, neovisno od njihovih spolova i seksualnih  sklonosti. Nisam ni feministkinja. Zbog te moje iskrene ljubavi, pored ostalog, Bog me i odabrao da preko takozvane umjetne oplodnje, koja je prije par hiljada godina smatrana za čudo, rodim slavnog Isusa, kako ste ga svi nazvali u kasnijim vijekovima, a da pritom nijedan muškarac nije imao snošaj sa mnom. E sad, nameće se pitanje zašto me nijedan muškarac nije deflorisao u to vrijeme? Naprosto, nije tada bilo dostojnog muškinja. Bila sam okružena patrijarhalno nastrojenim neznalicama, nepismenim manijacima, neopranim seljačinama, krvoločnim ratnicima, siledžijama, krkanima. Nije mogao Bog, ili ta nezemaljska opšta sila koju vi tamo ne umijete da pojmite drugačije osim pod nedefinisanom imenicom Bog, da dopusti izabranici poput mene parenje sa takvim šljamom, u to vrijeme. A voljela sam sve, čak i te jadove oko sebe, samo im nisam dopuštala da me napastvuju. Nije bilo puno takvih žena tada. Ono malo što ih se moglo naći, silovane su. Kad sam shvatila da sam zatrudnila, ništa nisam znala o porodu, pa sam dobila upute od vanzemaljaca, koje vi inače zovete meleci ili anđeli, da jedem plodove hurme to jest datulje, zato što to olakšava porod. Oplođena sam tako što su mi u matericu unijeli DNK sa Isusovim genima, prethodno spremljenim u specijalnim laboratorijama na drugim svijetovima.“

Ono što zbunjuje mnoge ljude u našem, pretjerano materijalnom svijetu, jesto to što se za vas kaže da ste ‘bezgriješno rodili’?

Marija: „Ha, ha, to su opet one crkvene budalaštine. Dobro moj Iso kaže, dosta šizofrenije ima u njihovim napadima na logiku i razum. Zato se trebamo boriti protiv agresivnih crkava i braniti od njihovih mitova, naravno mirnim sredstvima, bar dok imamo izbora, a kad nam ne ostave drugog izbora, vidjećemo. Oni hoće da kažu da me nijedan muškarac nije oplodio kao što to rade sa drugim ženama. Nije bilo ni sperme ni priče o jajnoj ćeliji. Po njihovom bolesnom tumačenju, ispada kao da je cijelo čovječanstvo rođeno griješno, zato što su se svi rodili preko seksa svojih roditelja. Onda po njima najbolje da svi kolektivno izvršimo samoubistvo, ionako ispadosmo griješni samim svojim rođenjem. Drugim riječima, oni smatraju da je seks griješan po bilo kojoj osnovi. Osim naravno njihovog, svećeničkog seksa sa djecom i sa životinjama. Crkva bi onda trebala po tom nazovi poimanju, da stane u odbranu vještačke oplodnje, hi, hi, pošto tu nema ni penetracije ni orgazma. Da zaključimo, nisam rodila ni griješno ni bezgriješno, nego samo rodila. Ti koncepti griješno-bezgriješno kod nas ne postoje. Imamo samo unutrašnji osjećaj za neke stvari o tome kako nešto uraditi ili napraviti na kvalitetan ili na loš način, ništa posebno. Naravno, najvažnije i dalje ostaje da ne ponižavamo ni druge ni sebe, iako to vama tamo djeluje lakše reći nego ostvariti. Kod nas je to prirodan proces. Ne trebaju vama crkve, posrednici i sveštenstva da vam ukažu na te stvari, valjda sami trebate skontat šta je loše a šta dobro za vas i za okolinu. Čemu vam služi razum, srce, mozak, svijest. A što se tiče tih nelogičnosti o tobožnjem bezgriješnom začeću, skontajte zašto je to crkva izmislila. Da ima što više kontrole nad neukim ljudima od kojih je masno naplaćivala takozvano „spasenje“, a to radi i danas, i da može manipulisati. Varaju ljude sa šupljikatima o tome kako su rođeni griješni, a istovremeno govore kako je rođenje blagoslov, mislim, fakat umobolno. I onda, insistiraju da oni krste tek rođeno dijete, malu bebu, što je nasilno nametanje djetetu koje još ne zna ni za sebe, da bi se ono kroz crkvu kao posrednika i finansijera „spasilo“ kod Boga, he he, fino su oni to skontali. Koje su to lopine. Zanimljivo je također, kako oni smatraju da je incest grijeh, a uče ljude da je cijelo čovječanstvo nastalo incestom, to jest međusobnim razmnožavanjem između potomaka Adama i Eve, koji su znači bili braća i sestre. Vidite da nije teško skontat kako u toj vrsti teologije fali i pravde i logike i morala. Nije to nešto dubokoumno, nego vas tamo sveštenici zamalo pa hipnotišu svojim strastvenim govorima i predstavljanjem sebe samih kao nekakvih navodnih učenjaka, moralnih vertikala i slično. Osim kad žive u tom neprirodnom celibatu, pa onda pomahnitaju u svojoj pedofilskoj sklonosti ka jadnoj djeci, ili kozama. Tada iz „moralnih vertikala“ pređu u nemoralne horizontale. “

Čekajte malo, vi ste ipak bili u braku sa svetim Josipom, Josifom iliti Jusufom, znači da je ipak bilo i normalnih muškaraca u to vrijeme. I kako ste održali djevičanstvo i nakon toga?

Marija: „Pa, moj Jozo vam je bio izuzetak. On je pravo dobar čovjek za to vrijeme i taj lokalitet. Znate, tada su tradicionalno kamenovali žene za koje bi se ispostavilo da su trudne a da nisu u braku. Bilo je još takvih maloumnih običaja nastalih falsifikovanjem Starog Zavjeta, i pretvaranjem istog u horor knjigu punu genocida, šovinizma, pokolja i diskriminacije. Neke žene su tada, u strahu od ritualnog sakaćenja, izbjegavale i onanisanje. Zapravo, izbjegavali su i takozvani klitoralni orgazam. Taj je smatran za nijansu manje griješnim nego vaginalni to jest unutrašnji, zato što nije bilo penetracije, ali ako se pročuje da su to radile sebi, onda su ih obrezivali, ponekad kamenovali, a kasnije u evropskom srednjem vijeku bičevali, te nekad i spaljivali. Neke su jadnice same suzbijale u sebi te prirodne potrebe iako su bile usamljene, jer su im muževi išli da ginu u nekim od brojnih plemenskih ratova. Bilo je tih kukavica koji nisu smjeli da se vjenčaju za vanbračno oplođene žene poput mene. Josif je bio dovoljno samilostan i vjeran da me oženi. Znao je koliko rizikuje od primitivnog svijeta, ali je ispao frajer za razliku od njih. Poslije smo se dogovorili da ne bude seksa neko vrijeme ni u braku, bar dok se ne rodi to dijete koje je već bilo u mojoj utrobi, za koje smo iz pouzdanih izvora dobili informacije da će biti Božji poslanik. Poslije poroda se vulva proširila a opna mi je svakako uklonjena fetusom dok je izlazio, tako da više nije bilo te vrste zapreke za normalne intimne bračne odnose. On je to sve ispoštovao. Jole je stvarno bio poseban muškarac, zapravo je još uvijek, samo na ovim vamo svijetovima.“

Atak na Maru

Atak na Maru

Nemojte zamjeriti, ali neizbježno je da se pita, da li ste se stvarno ukazali u Međugorju?

„Nisam ja direktno, ali jeste nešto poput moje astralne projekcije, uslovno rečeno, projektovane sa hologramskog odašiljača na svemirskoj stanici koja nije zemaljskog porijekla. Nije važno ukazanje, nego ono na šta sam pokušala da skrenem pažnju. Međutim, ona djeca što su mi ugledala tu viziju, potrčala su nizbrdo prije nego što sam dovršila da im kažem šta sam htjela preko prijemnika. Taman da im poručim da se više igraju sa svojim komšijama, da zaborave na svoje plemenske nacionalnosti jer se veliki belaj sprema u njihovoj zemlji, i da prestanu moliti mene da ja molim Boga za milost i za njihove dnevne potrebe, nego da mu se sami direktno obrate za sve što im treba, da popuste malo mene na miru, a oni već isprepadani otrčaše kod seoskih fratara i župnika. Još sam im htjela ispričati kako da se okrenu svojim bližnjima a ne crkvama, da se okanu popova i crkve, da se čuvaju od pedofilske opasnosti, od primitivnih mitova i od segregacije koje im crkvenjaci propovijedaju, ali džaba. Oni i Dalje prave porculanske lutke za koje govore da sam to ja, a na tome se jezivo puno zarađuje. Pa vidite kakav je biznis ispao od svega toga u Međugorju, suprotno od onoga što mi je bila namjera. Mislim, u redu, selo je bilo siromašno, razumijem to, ali se poslije pretjeralo sa tim, ljudi nemaju mjere. Danas se tamo tolike pare obrću u moje ime, da mi se ponekad zavrti u glavi kad čujem cifru. Imali smo i sa jednog kosmičkog satelita moju video prezentaciju u portugalskoj Fatimi. Tu smo se bar nadali da će ljudi simbolično povezati ime Muhamedove kćerke Fatime, inače moje najbolje jaranice na ovim svijetovima, pa da će početi više da se druže i upoznaju sa drugim kulturama, a oni opet od toga napravili komercijalizam.“

Mojsije: „Evo napokon i mene. Izvinjavam se što kasnim na dogovoreni interview, ali ni sada ne mogu dugo ostati, samo sam nakratko došao do mikrofona i odašiljača da ne kažete kako sam vas izradio.“

Pa šta vas je toliko zadržalo?

Mojsije: „Ništa, čuli ste ovih dana da Izrael sprema novi svjetski rat. Pošto je za povratak zadužen samo Isus, ostali poslanici nemaju dogovoren povratak u vaš svijet, onda moram lobirati preko njega da nešto učini, da se ukine Izrael kao država, i da se zaustavi njihova opasna ideologija. Slično kao što je on opravdano kivan na crkvene institucije, tako sam ja kivan na Izrael i na cionizam. Znate, trebate objasnit ljudima da to nije jevrejska država, i to nije obećana zemlja, samo vas foliraju kroz propagandu. Dok sam bio u vašem svijetu, popizdio sam na svoj tadašnji narod, kad sam vidio koliko su razmaženi. Oni su od mene, na onakvim pustinjskim sparinama, očekivali da se svako malo penjem na planinu i da tražim od Boga da udovolji njihovim nerealnim prohtijevima. I onda kad su još počeli da obožavaju to nekakvo zlatno tele što je stiglo iz svemira, tada mi je puk’o film pa sam polupao nekoliko tabli sa božjim zapovijestima. Poslije, kad sam se smirio, objasnio sam im da traže duhovni Izrael, u svojim srcima, unutrašnji mir i apstraktno narodno jedinstvo u sebi. Neki su me shvatili, a neki su, hiljadama godina kasnije, odlučili da traže materijalni Izrael. I onda su osnovali ovu današnju državu na nelegalan način. Pritom su izvršili par genocida, jedan nad Palestincima a drugi na Libanoncima. I danas, kad god im neko spomene te činjenice, oni ga samo proglase za antisemita. Tako su i mene, koji sam veći Jevrej od sviju njih, nazvali antisemitom. Oni žele da imaju monopol na tumačenje antisemitizma i holokausta, a to već vodi u diktature i fašizam. Sami osnivači države Izrael nisu uopšte bili Jevreji. Pritom, uveli su rasističku ideju da se Jevreji prepoznaju kao rasa, a ne kao vjeroispovijest. Cionisti inače vole Hitlera i nacizam, jer im je išao na ruku. U svakom slučaju, današnja država Izrael je antijevrejska prema drevnom tumačenju Tore, i naravno antisemitska. Ovim putem pozivam sve normalne Jevreje, koji nisu agresivni, i one koji su preživjeli holokaust te znaju šta je pravi teror, da ustanu protiv današnje države Izrael i cionizma. Da mogu da se vratim, ja bih ukinuo tu državu. Da ne bude zabune, ne ljude nego samo državu. To nema veze sa onim budalašem iz Irana, onim Ahmadinedžadom, koji kao hoće da ukloni Izrael sa geografske mape. Na tu propagandu padaju naivne žrtve medija. On je špijun koji hoće da zavali Irance za svoje interese, i za interese onih korumpiranih mula oko njega. I on naravno, ide na ruku Izraelcima i bogataškim krvolocima u američkoj vladi. Zanimljivo je koliko ljudi danas ne zna da Semitski narodi nisu samo Hebreji, nego i Arapi, i još neki narodi bliskoistočne regije. Tako da se antisemitizam ne odnosi samo na one koji preziru Jevreje, nego i druge.“

Na koga ste najviše kivni, na cioniste općenito, ili neku konkretnu osobu?

Mojsije: „Ne znam vala više, umoran od svih tih luđaka i manijaka. Sad mi posebno idu na živce ovi fanatični američki evangelisti koji podržavaju Izrael. Pazite samo te maloumne filozofije. Oni kažu da hoće da obnove drevni Solomonov hram u Jerusalimu, davno srušen, za koji ne znaju ni kako je izvorno izgledao. Zatim, očekuju da će neki njihov imaginarni antihrist ponovo srušiti taj hram, jer kažu da tako treba po nekom njihovom kvazi-proročanstvu, i da će se onda pojavit Isus i uspostavit carstvo nebesko, samo za njih naravno. Ispade ko da Isus to radi u dogovoru sa nekim tamo antihristom. Da ne spominjem koliko je sam Isus bio protiv tog hrama u stara vremena, a pogotovo protiv zadriglih rabina koji su tamo službovali i otimali pare od sirotinje. Teško je reći koliko treba biti umobolan da bi se vjerovalo u takav majmunluk evangelista i cionista, a ima ih koji vjeruju u to, i broj im se opasno povećava. Uglavnom, džaba, nema se vremena. Odoh, imam posla, nemam vremena za duže intervjue. Evo vam Bude Siddharthe pokraj mikrofona, pa nek’ vam on koju kaže“

Buda: „Pozdravljam sve vaše čitaoce, i samo da poručim da ja ipak ne izgledam kao neka debela, ćelava nakaza koja se ceri deformisanim osmijehom, kako me u figuricama predstavljaju ti današnji, samoproglašeni budisti. Ja sam samo bio običan čovjek, filozof i monoteista, i niko se ne sjeća kako sam stvarno izgledao, što nije ni bitno u suštini. Nisam tražio za života da se meni neko moli, niti da me obožava, a ljudi to ipak rade, mada sam ih molio da to ne čine. Nisam valjda toliko narcisoidan da tražim od njih da mene obožavaju. Inače, nije to brzo nastupilo, tek dva ili tri vijeka nakon moje smrti, ljudi su počeli prave kipove za koje su govorili da sam to ja, i da upućuju molitve meni, odnosno ne čak ni meni, već oblikovanim komadima kamena, drveta, gline ili čak zlata, smatrajući da sam to ja, što rade i danas. Nisam tražio od ljudi da na sebi primjenjuju ni taj fanatični asketizam, nego samo da žive skromno, onoliko koliko bi mogli. Budizam je danas postao, barem na Zapadu, modni hir među elitom. A na Istoku hermetični pokret koji se povlači u sebe umjesto da se otvori prema svijetu. Promovisao sam vegetarijanstvo, ali ne po svaku cijenu, samo koliko je korisno za ljudsko zdravlje. Zapravo, da čak i oni koji jedu meso budu svjesni te životinje koja je ubijena radi mesa i hrane. Tvrdokornim i isključivim vegetarijancima mogu poručiti, da čak i biljke osjećaju bol, ne samo životinje, dokazano je naučno. Ne trebate mrcvarit svoje tijelo. Toliko za ovo moje javljanje, odoh i ja, imam posla. Šta drugo da vam poručim, osim, da se barem probate volit međusobno. Nemojte reći da ne može dok ne probate nekako. Ako već ne može, a probali ste, pa i to je za ljude, ne mogu svi biti isti. Ako se već ne možete voljet, onda sigurno možete pokušat da se makar ne mrzite i ne prezirete. I to je nešto za početak.“

Haj dobro.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s