Atif Kujundžić, književnik.

HITNO

i

DETALJNO OBAVIJESTITI

UJEDINJENE NARODE I TRIBUNAL U HAAGU

* * *

 

Na dati signal /ovaj put iz SNSDa/ sastane se nekoliko odanih  općinskih guzičara i objave: formirana se Srpska autonomna oblast / županija /ovaj put zovu je čak: kanton/. Mediji i javnost u Bosni i Hercegovini ovaj put potiho bruje o nastavku srbizacije Bosne i Hercegovine – u konkretnom primjeru Federacije Bosne i Hercegovine u Zapadnoj Bosni. Riječ je o općinama: Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, koje inače, sudjeluju u vlasti organizirane Hercegbosanske županije.

Već su se sastali i dogovorili: ubuduće, sastajat će se jedanput mjesečno. Čine to iz puke ljubavi i odanosti Dejtonskom sporazumu u koji se kunu /inače, nikako ne bi.

Iz istog razloga /zbog njihove odanosti Dejtonu/ ni na kakav način u svoje domove i na svoja imanja u Bosankskoj Krajini nikako se ne mogu vratiti Hrvati. Mogu doći jedino Sejdić i Finci. Uvijek su im dobro došli.

Šta je da je i kako god da jeste sve je podešeno tako da to Srbima koristi, a drugima kako bude, ili ispadne.

Stvar je zamućena iz najmanje dva razloga.

Prvi je, da je SNSD izgubio na izborima i drži se na vlasti samo zahvaljujući rigidnoj, autoritarnoj i autokratskoj volji svoga šefa. Sve drugo upućuje na vlast i ulogu opozicije, tj. hitnu potrebu održavanja novih izbora,

 i

Drugo: po nalogu istog čovjeka, u Srebrenici ali i drugdje počeli

su brisati postojanje svih koji nisu Srbi, naročito ako rade u inozenstvu. U takvim poslovima preinačavanja činjenica, vrlo su vješti. Postoji puno dokaza o falsificiranju zemljišnih/katastarskih knjiga odranije.

* * *

Protivljenje ovom bezumlju i samovolji /nakon i policijskog uznemiravanja građana/ izrazila je koalicija Prvi mart, što je u autokrati izazvalo bezumno bjesnilo do mjere, pa je upravo on koji se najčešće kune u Dejtonski sporazum – posegao i preko međuentitetskog razgraničenja, drketno u Federaciju Bosne i Hercegovine, jer, za interese Republike Srpske ne postoje i nedopustiva ovlaštenja.

Izgleda,

najviše ga je razbješnjelo što je Emir Suljagić 2-3 dana nakon protesta koalicije Prvi mart zbog postupanja Policije Republike Srpske prema građanima Srebrenice – doputovao u Washington i počeo sa serijom predavanja o tretmanu građana Bosne i Hercegvovine od strane Policije Republike Srpske čak i u Srebrenici u kojoj je Vojska Republike Srpske – prema pravosnažnoj presudi Međunarodnog suda za ratne zločine u Ruandi i Jugoslaviji – izvršila genocid.

Vidi nasilnik da se zaletio, pa ne bi li skrenuo pažnju javnosti i Republike Srpske u kojoj se već osjeća gutnikom, tobože, za račun Republike Srpske – poseže i preko međuentitetskog razgraničenja utvrđenog Dejtonskim sporazumom, koji osobito voli i u koji se najčešće kune u šta nas je opetovano i višestruko uvjeravao.

* * *

Nesretnik je,

ustvari,

prvi put dao stvaran i najneposredniji povod i Hrvatima da krenu sa svojim zahtjevima povratka u Bosansku krajinu i povrat u njihove domove i imanja. Ako bi to bilo tako, onda više ne bih rekao ni riječ. Grunt u pomenutim općinama je ionako ponajvećma srpski. Oni na tom gruntu inzistiraju, mada im ga niko ne dovodi u pitanje.

Usvemu,

dobra je, odlična je stvar i u tome što u Haagu traje suđenje Radovanu Karadžiću njihovom prvom predsedniku. Tako i treba, neka i Haag, i Ujedinjeni Narodi i celi beli svijet vide i razumeju – kako su to Srbi radili i kako to rade i kako svojoj sili i nasilju ne trpe nikakav, pa ni najmanji prigovor.

* * *

Otužno je što šute oni koji od ove države imaju najviše koristi:

TROČLANO PREDSJEDNIŠTVO BiH

VIJEĆE MINISTARA BiH

PARLAMENT BOSNE I HERCEGOVINE

PARLAMENT REPUBLIKE SRPSKE

PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

i

DRUGI TUTMEZI. 

* * *

Ožujka, anno Domini, 2013.                                 ak

***

————————–

——————————————–

– II – 

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

VEĆA ZA JEDAN KANTON

ili

MANJA ZA TRI SRPSKE OPĆINE

?

* * *

Smisao kantonalnog organiziranja tri srpske općine u Hercegovačkoneretvanskoj županiji – Bosansko Grahovo, Drvar, Glamoč, kao nove županije/kantonazbog zaobilaženja i ometanja u razvoju – površno gledano može izazivati podsmijeh. Međutim, taj čin vraća i ružna sjećanja na vrijeme i pokušaje oživotvorenja velikosrpskog fašističkog sna: stvaranja Velike Srbije na prostorima razbucane ex-Jugoslavije, a velikosrpskom agresijom uz korištenje efektiva i snaga sile Jugoslavenske armije.

Izvlačenje velikosrpske granice: Virovitica – Karlovac – Karlobag…

bilo je dobro osmišljeno, ali, Hrvati se nisu dali. U veoma kompliciranim uvjetima, njihova borba je trajala skoro pet godina i na kraju, samo malo je nedostajalo da umjesto branitelji svoje države – na najvišem nivou – budu proglašeni udruženim zločincima!

/Što nije ni čudo, jer, tuđa ruka svrab ne češe!/

* * *

Danas,

organiziranje /već organiziranih/ srpskih općina u poseban kanton/županiju, sugerira da Srbi ni u čemu nisu promijenili stav, namjere i metode. Sve je isto samo Vojke nema!

Ustvari,

barem hipotetički – događaj budi misao o tome, kako u cijeloj priči nedostaje samo povratak Srba u Republiku Hrvatsku, pa da memorandumska zamisao Srpske akademije nauka i umetnosti – bude ostvarena do zadnjega slova – u cijelosti.

Prirodno,

Srbi se organiziraju u ranijim mjestima boravka i stvar je gotova, njihovim prisustvom granica Velike Srbije je izvučena uz podršku moćnog srpskog zaleđa – Republike Srpske.

* * *

Dakako,

povratak Srba u Hrvatsku je sa stanovišta Ustava, Zakona i međunarodne regulative – sasvim legitiman! To je povratak na njihovu zemlju u njihove domove i hramove. Ali, razvaljivanje Republike Hrvatske, jedanko kao i razvaljivanje Bosne i Hercegovine – sasvim je druga stvar.

Hrvati su to izgleda shvatili, kao i to da Srbi ne odustaju od svojih namjera i, ne možemo, odsustvo povratka Hrvata u Bosansku Krajinu i Posavinu, ne shvatiti kao prešutan dogovor: da se na račun i o trošku Hrvata i Bosne i Hercegovine – Republika Hrvatska zadrži etnički čistom /i, mirnom/.

/Ako se ikad dogodi da se Srbi vrate u Hrvatsku /i iskoriste svoje, pomenuto, legitimno pravo/, dakle, oni će pouzdano, izvesti sasvim istu stvar.

/Vidimo, kako na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Ruandi i Jugoslaviji, prvi predsednik Republike Srpske – dr Radovan Karadžić – svoju odbranu težišno i neskriveno temelji na tome da su Srbi u Bosni i Hercegovini stvarali svoju – etničku – državu što govori da Srbi smatraju sasvim legitimnim razvaljivanje čak i zajedničkih država radi pravljenja država za svoju etniju!/

* * *

Osim svega,

što je posebno ružno i nehumano, ustvari, mi nemušto i ni na kakav način ne reagirajući – nazočimo okončavanju razmjene teritorija i tzv. humanog preseljenja, onoj istoj nečasnoj raboti koja je memorandumski počela još polovinom osamdesetih XX stoljeća. Stvar se dakle razvija i dobija konačnu formu u danas mogućim granicama/gabaritima.

U ovom primjeru ponajvećma na račun Bosne i Hercegovine.

 

* * *

Ožujka, anno Domini, 2013.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s