Franjo Šarčević 

Talibanizam i prostakluk Vedrane Rudan

http://www.prometej.ba/index.php/home-3/968-talibanizam-i-prostakluk-vedrane-rudan

Vedrana_Rudan

Ono što je oznaka mnogih današnjih tzv. ateista jest nevjerojatna, zapravo opsesivna sklonost za izričajem koji prelazi sve granice dobrog ukusa i može se podvesti pod oznaku prostakluk. Vedrana Rudan, “ugledna“ hrvatska “spisateljica“, koja se uzdigla zahvaljujući prostačkom izričaju i govorom mržnje, ogledan je primjer onoga što bismo mogli nazvati ateističkim/antiteističkim talibanizmom.

Fundamentalizam nije pojam koji bismo, u njegovim negativnim konotacijama, trebali vezati samo uz vjerske zajednice i religije, on je odlika mnogih ateista. Isto tako, ono što je zajedničko jednoj određenoj skupini tzv. vjernika i jednoj određenoj skupini tzv. ateista jest enormna količina gluposti koju produciraju i kojom šire zarazu na ono malo normalnosti što je ostalo u svijetu. I jedni i drugi imaju površan, reduciran pogled na svijet, sva istina – misle – nalazi se u njihovom subjektu, bitak svijeta jest njihova misao i od te misli bi ljudi trebali, je li, izgrađivati novi svijet. Dakle, uz glupost – koju, po Bonhoefferu, smatram više defektom ljudskosti a manje defektom intelekta, te površnost, treća važna odlika kod njih je golema taština.

Postoje određeni primjerci ljudske vrste, zapravo im broj nije tako malen, kojima je Vedrana Rudan zanimljiva, kojoj je njezin stil cool, koji neće reći za nju da piše i govori prostote koje često upadaju u sferu bezobrazluka, već da ona “nema dlake na jeziku“. Nekome su duhovna hrana Vedranini zaključci poput: ‘Usrali smo se. Uvalili se do peta u američku i izraelsku guzicu. ‘Intelektualci’ šute. Studenti šute. ‘Obični građani’ šute. Jebote! Da li je moguće da su Amerika i Izrael danas strašniji od Hitlera onda?’ Meni nisu i zapravo kad pročitam tekst u kojem se svako malo spominju riječi koje imaju veze s fiziološkim potrebama ili spolnim odnosima, duh mi ostane kontaminiran poput fizičkog tijela izloženog utjecaju radioaktivnog zračenja.

Vedrana Rudan misli da je duhovita ako upotrebljava prostačke riječi, a zapravo ima problema s terminologijom. To se ne zove duhovitost nego prostakluk, a pravo pitanje jest, odakle takav prostakluk ima divljenje ne beznačajnog broja ljudi? Odakle se regrutiraju Vedranini fanovi, iz kakvih društvenih skupina i mentalnih sklopova? Ponajviše, rekao bih, iz antiteističke subkulture, čiji pripadnici misle da su pametniji od drugih samo ako kažu da nisu vjernici; kao da su to prvi ljudi u povijesti koji su otkrili ateizam i kao da im se drugi trebaju diviti jer oni, je li, ne vjeruju da postoji um viši od ljudskog i stvarnost veća od materijalne; i kod kojih je – uz to sve – prisutno elementarno nepoznavanje bontona i barem osnovnih oblika kulturnog izričaja. Sve to možda ima svoj izvor u jednoj dubokoj frustraciji samim sobom, a koja može imati različite uzroke. (Da ovdje usput napomenem: svi mi, manje više, u određenim situacijama privatnog života upotrijebimo nekulturan izričaj, ali ovdje je riječ o tome da su nekultura i prostakluk uzeti kao stil mišljenja, govorenja, izražavanja.)

Da je Vedrana Rudan talibanka, nisam ja smislio već ona sama. Prije par godina, na pitanje u vezi proslave Božića, Rudan je odgovorila: ‘Ja sam antivjernica talibanskog tipa. Što mi znači Božić? Toliko mi ništa ne znači da mi stvara ubilački instinkt prema svakom „jingle bellu“ na koji naletim na ulici.’ Znači, Božić joj tobože ništa ne znači, ali joj svaki spomen na taj blagdan stvara ubilački instinkt. Vjerojatno, ubilački instinkt ravan onom koji se budi(o) kod afganistanskog talibana ili srednjovjekovnog službenika Španjolske inkvizicije kad ugleda npr. Talmud i Davidovu zvijezdu.

Zapravo, Božić, Crkva, religija itd. ne samo da Vedrani Rudan ne znače ništa, već joj znače sve u životu. To je njezina opsesija, to su teme o kojima piše i govori, čija negacija, mržnja prema i pokušaj površnog pobijanja metodom zvanom prostakluk, jest glavni sadržaj njezine karijere. Da nema Crkve, religije, države Izrael, Biblije, Kur'ana itd, ona bi vjerojatno radila kao prodavačica sladoleda ili stražar u kazneno-popravnom domu, uz dužno poštovanje prema tim zanimanjima.

Najveća količina negativne energije iz Vedrane izlazi prema Katoličkoj crkvi. Ja, naravno, nisam simpatizer onoga što pretežno radi Crkva u Republici Hrvatskoj i ne mogu a da ne budem protiv nacionalizma, antisekularnosti i još nekih drugih ideja koje dolaze iz određenih krugova unutar nje, a koje su u suprotnosti – ako ni s čim drugim – onda barem s Evanđeljem. Prema tome, ne želim da se ovdje stavljam u funkciju apologeta te institucije. Međutim, način na koji Vedrana Rudan kritizira Crkvu, i vjeru kao takvu, argumentacija (zapravo, naravno, pseudoargumentacija) koju upotrebljava, nisu ni na razini “argumentacije“ nižih komunističkih aparatčika iz ranog perioda druge Jugoslavije.

Posmatrajmo sljedeće rečenice. ‘Dvije tisuće godina Katolička je crkva organizacija koja se isključivo bavi širenjem mržnje, potpirivanjem ratova, pljačkom. Nikad se nije zalagala za ravnopravnost muškaraca i žena, uvijek je propovijedala “čistoću” prije braka dok su njezini svećenici silovali i muško i žensko otkako Crkva postoji.’

‘Šutimo a neki od nas plaćaju dečkima pedeset kuna, manji iznos je uvredljiv, kako oni kažu, da bi im lopina ili silovatelj poškropio kuću svetom vodicom.’ (Pazite: po perverznoj i bolesnoj logici izopačenog uma Vedrane Rudan, svećenik jest jednako lopov i silovatelj, bez izuzetaka!)

‘Što ljubljenjem poručuju “prideovci” i kome? Crkvi u Hrvata da mora biti tolerantnija? Prema kome, homoseksualcima? Ne postoji organizacija koja je tolerantnija prema njima od Katoličke crkve. U njezinim redovima sigurno ima u postotku više homića nego u nekom berlinskom klubu samo za dečke. Mužjaci u mantijama nemaju ništa protiv mužjaka koji vole jajima udarati o jaja, oni samo ne vole homiće koji ne nose mantiju.’

Što možemo reći o osobi koja ih je napisala, tj. o Vedrani Rudan? Po meni, ovakvi iskazi svjedoče između ostalog o: 1. nepismenosti i elementarnom nepoznavanju materije o kojoj se govori, 2. nedostatku bilo kakvog sadržaja u pojmu koji se naziva obraz, 3. mržnji kao egzistencijalnom modusu, 4. beskonačnoj taštini. 5, 6, 7 itd. su već u domenu psihopatologije.

Međutim, Vedrana Rudan nema samo funkciju da mrzi ono što je u vezi s katoličanstvom i kršćanstvom i da na najprostačkiji način vrijeđa sve što ima veze s kršćanstvom. Mrzilačku praksu usavršavala je i u odnosu spram židovskog naroda. Naime, prije nekoliko godina, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, Rudan je izjavila kako bi Židovi napokon trebali postati ljudi, zbog čega je Židovska zajednica, naravno, žestoko reagirala, a Rudan je zbog govora mržnje dobila otkaz na Novoj TV. Mržnju prema Židovima iskazala je i na mnogim drugim mjestima, pa tako od nje imamo – u moru antisemitskih – i sljedeće izjave: ‘I smeta mi ta jevrejska hipersenzibilnost jer oni definitivno misle da su ibermenši, nadljudi…’ ‘Ali šta je sa Ciganima koji su se u istim tim logorima pretvorili u dim, pepeo, sapun ili dio nečije lampe u sobi? Gdje su filmovi o Ciganima? … Kako to da ne znamo nijedno cigansko ime koje je nastradalo u logoru? [Ovo što priča, naravno, je skroz suprotno od istine, jer se ima popis mnogih Roma stradalih u Jasenovcu i drugdje, m.op.] Meni to smeta. Jevreji su trajna žrtva zato jer imaju novaca da plate taj status.’

Uz talibanski oblik antiteističkog svjetonazora, Vedrana Rudan posjeduje još jednu znakovitu sastavnicu istoga. Sama za sebe, ona je rekla: ‘Vjerujem samo u novac. Sve drugo su pizdarije.’

Nakon što sam, evo, izgubio skoro tri sata dragocjenog vremena nastojeći ukratko ocrtati osnovne odlike ove pojave zvane Vedrana Rudan, osjećam s jedne strane žal za izgubljenim vremenom. Naime, onima koji obožavaju Vedranu Rudan (uključujući i Vedranu Rudan koja obožava samu sebe i svoju neizmjernu taštinu), ovaj tekst teško da će nešto promijeniti. I dalje će, dakako, postojati ljudi kojima su riječi kao što su usran, pizdarija, pičkin dim, jebi se, tucanje, govno i sl. duhovna hrana, a o gastronomskim ukusima se ne raspravlja. S druge strane, nije mi žao, zato što sam ovim dao barem mali doprinos dokazu teze da stil i sadržaj pisanija Vedrane Rudan predstavljaju uvredu ljudskom dostojanstvu.■

| Prometej.ba | 26.01.2013.|

* * *

Mračnjaštvo Vedrane Rudan (otvoreno pismo)

http://pollitika.com/mracnjastvo-vedrane-rudan-otvoreno-pismo

Otvoreno pismo Vedrani Rudan
Ovih dana, zamalo godinu i pol od sramnog događaja kada ste izrekli na TV NOVA da je «dim nad Auschwitzom vječan, a dim nad Gazom – pičkin dim», koji Vas je i koštao radnog mjesta, Vi, Vedrana Rudan, ne samo da ste tu rečenicu, u intervjuu banjalučkom portalu Press – online (l6.5.20l0.) označili «najboljom rečenica koju sam u životu napisala» nego ste se, u maniri gorljive antisemitkinje koja iskazuje primitivizam i predrasude, potrudili razraditi vaše antisemitske stavove u tančine. Taj čudni intervju može se vidjeti i na Vašoj oficijelnoj Facebook stranici, gdje ga koristite za promociju Vaše najnovije knjige. Inače, prvo što mi pada na pamet, nakon čitanja intervjua, je pitanje – ne pravim li Vam reklamu za Vas osobno, ili za Vaše knjige? Ne pridajem li Vam veće značenje nego što je potrebno, mnogi mi kažu – IGNORIRATI… Eto, neki to mogu, moja malenkost ne može.

Ne bih se posebno vraćao na Vaše izjave (pisao sam o tome svojevremeno u «Slobodnoj Dalmaciji») kojima se i danas ponosite, ali, ipak valja podsjetiti da je Vaš najnoviji intervju još jedan dokaz Vaše ranije izgubljenosti kada nje riječ o Židovima, Ani Frank, Izraelu, ali i drugim temama. Dakle, izrečeno nije slučajno, niti je prvi puta.
Kod Vas se radi o nepromjenljivom mentalnom sklopu, ali i štetočinstvu koji činite vlastitom narodu tj. Hrvatima i Hrvatskoj. Vama vjerojatno i nije bitno što vi lupetate, Vama je bitno da se iza Vas praši, uskovitlana prašina koju podižete prodaje Vam odlično knjige. Jer, Vi ste tipičan primjer kada se antiizraelizmom izražava antisemitizam. Vi, koji u spomenutom aktualnom i ekskluzivnom intervjuu tvrdite kako se ne isplati biti borac za ljudska prava, kažete da «Jevreji misle da im holokaust može biti alibi za sve zločine koje vrše trenutno nad Palestincima. Mislim da ne postoji večna žrtva sa velikim “ž”, kao što ne postoji ni večni zločinac sa velikim “z”. Ja bi trebalo, kao nekakva Hrvatica, biti doveka ustaša koja čim vidi Jevreja na 100 kilometara treba da se pokloni i kaže “oprosti…
I što sada da se radi s ovim rečenicama koje na prvi pogled zvuče uvjerljivo?
Da Vas pitam zbog čega je Willy Brandt kleknuo u prosincu l970. pred spomenikom u Varšavskom getu, zašto njemački i drugi političari, uključujući i hrvatske, pa i papa Benedikt XVI odlaze u Jad Vašem, u izraelski Kneset i izgovaraju riječi pomirenja i isprike? Zbog čega Međunarodni dan holokausta, zbog čega svakog siječnja sjećanja na Auschwitz i krematorije iz kojih je danonoćno sukljao dim koji je nesvakidašnji dim jer se, udišući ga, osjeti da gore – ljudska tjelesa…Zbog čega se čuva sedam tona ljudske kose u Auschwitzu, hrpe naočala, zubne proteze iz kojih su izvađeni zlatni zubi, sapun izrađen od ljudi…? Nitko od vas kao Hrvatice ne traži poklonjenje Židovima, mojima nestalim u dimu Auschwitza, kao i mojim sunarodnjacima, Vi se ne morate klanjati, jer to držite farsom. Ne traži se od Vas da razlikujete strahovladu Hitlera i ponašanje Izraelaca prema Palestincima u Izraelu, jer je to ipak malo složenija lekcija iz povijesti i međunarodnih odnosa. Očekuje se samo minimum pijeteta.

Nastavljate u intervjuu: «I smeta mi ta jevrejska hipersenzibilnost jer oni definitivno misle da su ibermenši, nadljudi….
Ako vas smeta židovska hipersenzibilnost, mene smeta Vaša bešćutnost, nerazumijevanje povijesti i povijesnih događanja. Vi niste velika, Vi s ovakvim izjavama nećete postati velika hrvatska književnica, već tek ona koja sramoti misleće hrvatske književnike, hrvatsko izdavaštvo, medije, druge hrvatske institucije – vi pothranjujete još tu i tamo prisutne stereotipe o Hrvatima kao ustaškom ili ustašoidnom narodu. Ostat ćete veliki krič jer ste u duhovnoj nizini, osoba koja misli da može vrijeđati ne samo Židove, nego i Švicarce, Hercegovce, Dalmatince i sve drugačije koji Vam padnu na pamet. I s ovim naprijed u vezi – mi smo izgubili mnogo, oduzeto nam je mnogo – od života do materijalnih vrijednosti, ali mi se, zbog Vas nećemo odreći svoje hipersenzibilnosti jer je to dio našeg pijeteta, poštovanja prema žrtvama, a to što ga Vi nemate prema hrvatskim i drugim žrtvama je Vaš, a ne problem Židova.

Dalje, izjavili ste: «Ali šta je sa Ciganima koji su se u istim tim logorima pretvorili u dim, pepeo, sapun ili deo nečije lampe u sobi? Gde su filmovi o Ciganima? … Kako to da ne znamo nijedno cigansko ime koje je nastradalo u logoru? Meni to smeta. Jevreji su trajna žrtva zato jer imaju novaca da plate taj status.»
Ovo je možda vrhunac Vaših fantazmagorija, to da Židovi plaćaju status žrtve, «novcem, jer ga imaju.» Prvo, svaki iole ozbiljniji povjesničar zna za genocid nad Romima (ne Ciganima, nego Romima, gospođu Rudan), zna se kako izgleda popis žrtava Jasenovca i koliko stranica zauzimaju Romi Jovanovići u popisu žrtava Jasenovca. Pa, kada ste tako zainteresirani za priče i filmove o Romima u vrijeme IIWW zašto niste VI napisali neki roman o Romima, neku ljubavnu priču… nego pišete svoju psovačku literaturu mimo uvažavanja elementarnih kulturnih i civilizacijski vrijednosti? I nitko nije Stevenu Spielbergu, svjetski poznatom redatelju, dao novac da snimi najveću video dokumentaciju o žrtvama holokausta – izdvojio je vlastiti novac u tu svrhu i stvorio «enciklopediju mrtvih», koja se čuva jednako tako kao i najstarije knjige i sveti spisi u Muzeju knjige u Jeruzalemu. Vis te se ipak mogli obavijestiti da je taj «terorist» George Soros dao svoj novac u vrijeme kada je Sarajevo bilo najveći opkoljeni grad na jugoistoku Europe da bi se preostali građani u Sarajevu mogli satelitskim telefonom čuti s vanjskim svijetom i da su ga oni koji su ga koristili zvali «Sorosov telefon».

Vi za zlo na Bliskom istoku, kao tipični antisemit, okrivljujete Židove, brkajući Židove i Izraelce, vi buncate o nekom Obaminu stezanju kese, o tome da Židovi sada predsjednika USA Obamu proglašavaju antisemitom. Kažete, u sada već antologijskom intervjuu antisemitizma, «ako je on (Obama, napomena Lj.R.W.) stegao kesu Jevrejima, to znači da je Amerika stavila malo Jevreje pod kontrolu jer je i Americi neko poručio “dosta je”.»
O, koji ste vi stručnjak za međunarodne odnose, Vi, kako i naslov Vašeg sablažnjujućeg intervjua glasi – ŠOROŠ JE GLAVNI TERORISTA, NE BIN LADEN – stvarno ste vrsna analitičaraka i stručnjakinja za odnose u međunarodnoj zajednici i terorizam. Vas bi trebalo poslati u hrvatsku diplomaciju, jedino ne znam koja bi vas država na svijetu primila kao hrvatsku veleposlanicu?
Niste Vi dobili otkaz «jer ste palestinskoj pobijenoj deci dali ime». Kažete: «I to mi ne mogu oprostiti i ja se time ponosim. Zamislite, Stejt department kao problem u izveštaju o poštovanju ljudskih prava u Hrvatskoj vidi problem u meni, koja sam jedno obično hrvatsko piskaralo koje nema nikakvu moć. Ponosna sam na tu svoju epizodu apsolutnu i to je antologijska rečenica.»
Nije mi do toga da još obrazlažem tko je George Soros, kako je glupavo ovog ekonomistu, investitora i filantropa svjetskog glasa uspoređivati s teroristom Bin Ladenom, Vaše odgovore vezano za Vatikan i katoličku crkvu, Vaše viđenje dr. Josipovića i Tadića kao i hrvatskog i srpskog naroda; Vaše ekscentrične izjave su dio Vašeg imagea koji, zahvaljujući nekritičkim medijima pa i banjalučkom Press portalu te izvjesnom Branku Rosiću, koji tvrdi u uvodu da imate svoje «verne obožavatelje», ali i «opake protivnike»– sve je to papazjanija koja govori više o Vama nego i temama koje dotičete svojom opakom jezičinom. Naime, stavovima u intervjuu, ali i drugim javnim nastupima svjedočite NEOSJETLJIVOST ZA DRUGE. To je, nažalost, česta pojava, kako mi piše jedan moj virtualni drug, u hrvatskom društvu, u kojem nema mnogo sućuti za patnje drugih, niti za njihove osjećaje – a nema niti razumijevanja za pluralnost iskustava – osobnih, grupnih, suvremenih i povijesnih. Vi, zapravo, činite jedan cirkuski saltomortale – ono što spočitavate stereotipnom Židovu činite sami – novac postavljate vrhunskim kriterijem za dominaciju i samoisticanjem da ste bili Tuđmanova žrtva i žrtva kod otkaza s TV Nova, igrate beskrupulozno na – kartu žrtve…

Budite Vi i dalje ponosni na izražavanje tipa PIČKIN DIM, učite mlade pristojnom ponašanju na svoj način, još lupetajte o dimu nad Auschwitzom, proglašujte samohvalisavo što je Vaša antologijska rečenica, ali ostat ćete u hrvatskom medijskom i kulturnom prostoru ono što ste jedino istinito rekli u svom intervjuu – da ste «jedno obično hrvatsko piskaralo» Dodajem i jednu rečenicu koja oslikava Vaš svjetonazor, a koje bi s posramio i najgramziviji Židov iz naci-propagande:«Verujem samo u novac. Sve drugo su pizdarije».
Svojim izjavama povrijedili ste židovski narod zaboravljajući da Židovi do holokausta i Židovi nakon holokausta nisu identični. Skrušene žrtve, ovce za klanje, diskriminirane i obespravljene, trebate tražiti negdje drugdje. Na ovim prostorima obitavaju ostaci ostataka nekada ugledne i bogate židovske zajednice i sve što Židove asocira na prošla vremena dozivate svojim krajnje neukusnim i neistinitim tvrdnjama i ocjenama.
Mogu samo pretpostaviti na kakav će odjek naići Vaš «nadahnuti» intervju u Izraelu s kojim Hrvatska želi dobre diplomatske odnose. Mnoge izdavačke kuće u vlasništvu Židova nakon ovog intervjua požurit će tiskati Vam knjige u prijevodu na strane jezike, hm, hm?
I nadam se da ste usamljena jahačica konja u hrvatskom medijskom i kulturnom prostoru, konja koji se zove «Antisemitizam».
Jašete konja, gospođo Rudan, iza kojeg ostaje smrad i – mučnina – jednaka onoj koja nastaje kada se udiše dim nad Auschwitzom, u vrijeme holokausta.
NAPOMENA 26.5.20l0.: Da ne bi bilo nesporazuma i ovo pismo uzimalo kao anonimno, gospođi Rudan je ono, u široj verziji, poznato, kao i autor pisma, s punim imenom i prezimenom. Zanimljivo je da je Otvoreno pismo upućeno i HINI te nekim hrvatskim medijima, ali, koliko mi je poznato, NIJEDAN TISKANI MEDIJ, NIJE GA OBJAVIO. Pretpostavljam da je jedan od razloga i taj što je gospođa premijerka J. Kosor gotovo istovremeno u Muzeju holokausta u USA i tamo polaže vijenac, pa bi bilo nezgodno objavljivati pisma u kojima se polemizira s autoricom koja te žrtve holokausta izravno vrijeđa.

* * *

RUDAN.INFO – 28.11.2013.
Voljela bih da negdje postoji knjižica, pedesetak stranica, mali smo narod, u kojoj bi pisalo tko su Hrvati.
Za sve one koji žive u ovoj zemlji a ništa ne znaju o Hrvatima. Hrvati su bića koja su se u svojoj povijesti uvijek najugodnije osjećala u moćnoj tuđoj guzici. Austrijskoj, talijanskoj, mađarskoj, njemačkoj, američkoj a posebno u EU guzičetini. Bar tako govore. Iz jugoslavenske su izašli razarajući joj hemoroide i najzad postali “svoj na svome”.
“Svoj na svome” bili su i za vrijeme NDH. Hrvatske kame rezale su srpske, ciganske, židovske i krivomisleće hrvatske vratove s tolikim užitkom da je Hitler osobno zamolio Pavelića da oladi svoje dečke. Zanimljiv je i podatak da je u NDH postojao jedini dječji koncentracijski logor u Evropi. Da li su hrvati slučajno pred šezdesetak godina bili zločinci? Takvo je vrijeme bilo? Da je to istina ne bi danas nogometaš neandertalac kome je kvocijent inteligencije manji od broja cipela pozivao na klanje. Neandertalac? Prejaka riječ. Nije jedini urlao. Tisuće ljudi razdragano je odgovaralo na ustaški poklič.
Što su hrvati činili kad su krvave njuške izvukli iz jugoslavenske guzice? Sjeća li se itko? Da li nam je to problem? Norac je i danas heroj iako je nevinoj ženi sprašio metak u glavu. Dok je služio robiju uspio se vjenčati, dobiti djecu i izgraditi kuću. Jučer sam na ekranu vidjela Antuna Vrdoljaka. Čovjek Za Sva Vremena urlao je na nekog sirotana ispunjen hrvatstvom toliko da su mu gotovo oči iskočile iz glave.
  . 
Rudan 1
Antun Vrdoljak, mrzitelj svake kože koja nije bijela poput “kockice” na hrvatskoj zastavi, Vrdoljak koji je devedeset i prve HRT očistio od svega što je smrdilo na srpsko i sve krivomisleće hrvatsko još uvijek nam je heroj a ne zločinac. Hrvati vjeruju u boga a ne vide što im rade popovi lopovi, hrvati su lizali cipele Tuđmanu, Titovom generalu koji je po Hrvatskoj sadio vrbe ali je pazio da se njegovi unuci na njima ne zanjišu, hrvati se tresu pred svakim tko bi im mogao razbiti zube a pjena im navre iz bijesnih usta kad pred sobom nanjuše nemoćne.
Smrt pederima! Ajmo na referendum! Glasajmo ZA! Glasajmo ZA! Glasajmo ZA! Da kojim slučajem u Hrvatskoj žive samo pederi Amerikanci hrvati bi istim bolesnim žarom glasali PROTIV. Doduše, u tom slučaju referenduma ne bi bilo.
Možda, možda su hrvati poput ostalih ljudskih bića, Nijemaca, Mađara, Francuza. Možda samo opet živimo u vremenu kad fašizam guta zemlju po zemlju, čovjeka po čovjeka. Možda nema genetskih zločinaca. Možda. Ipak, kad bacim oko na povijest svoga naroda koje se ogromna većina građana ove zemlje ne stidi poželim svojoj unuci poslati poruku.
Mala, tvoja nona NIJE HRVATICA. I time se ponosi.
_________
A ovo je pesma, namenjena Hrvatima od Jovana Dučića nakon zločina nad Srbima u zlogrdnoj NDH Ante Pavelića. U ovoj pesmi, napisanoj pred sam kraj njegovog života, on u stvari doslovno kaže ono isto što je i Vedrana Rudan, Hrvatica, napisala 70 godina kasnije.

PESMA O HRVATIMA
  .                                                  . 
Ti ne znade mreti kraj slomljena mača,  
Na poljima rodnim, braneći ih časno.
Kitio si cvećem svakog osvajača
Pevajuć’ mu himne, bestidno i glasno.
  . 
Slobodu si večno, zakržljala raso,
Čeko da donesu tuđi bajoneti,
Po gorama svojim tuđa stada paso,
Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti.
  . 
Pokaži mi redom Viteze svog roda,
Što balčakom s ruku slomiše ti lance,
Gde je Karađorđe tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje termopilske klance.
  . 
S tuđinskom si kamom puzio po blatu,
S krvološtvom zveri, pogane hijene,
Da bi mučki udar s leđa dao bratu,
I ubio porod u utrobi žene.
  . 
Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog  gazdu snivaš.
  . 
Branio si zemlju od nejači naše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenjem srama, uz ime ustaše,
Stavio si Hrista, Slobodu i Svece.
  . 
U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit’ o rame,
Ko najbolje može da ti komanduje.
  . 


Jovan Dučić

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s